Gdje li je nestala?

16.12.2007.

Rasplela sam sve rečenice
i probudila stare želje...
Opet sam na početku.
Opet mi žilama struje isti osjećaji.
Po glavi kovitlaju iste misli.
No više ne bojim se.



Radujem se
novom danu, zajedničkom veselju.
Sretna sam.
Imam s kim podijeliti radost, vjeru, mir...

Vani hladno je.
Snijeg je zameo ulicu...
Pogled kroz prozor mi je obogatila
nedirnuta bjelina... oh, kako volim je!
Čista milina, blagoslov nevinosti.

Nedostaje mi nježnost...
odavna je otputovala od mene.
Čekam je u nadi da će mi opet biti prijateljica.
Tako smo si dobre bile.



Nedostaju mi razgovori...
sve čudnovate i nečudnovate riječi
koje su gradile umiljate rečenice.
Te su rečenice sada samo prazne uspomene.
Ni one me baš ne vole.
Nestaju iz mene. Brišu se.


Čekam.
Novi dan.
Novi izazov.
Borbu.
Pobjedu ili poraz.
Izgubljenost.
Strah.
Ponovno ustajanje.

Želeći dohvatiti zvijezdu visoko gore!


11.01.2008.

Tražila sam tišinu.
Bila je blizu mene.
Zaogrnuta neobjašnjivom realnošću.
I pošla je za mnom.
Pratila me u stopu.
Vodila je moje misli, objašnjavala moja djela.
Čuvala je moje tajne, ne tražeći ništa zauzvrat.

A sada je otišla. Ostavila me samu u sivilu današnjice.
Besmisao me nadvladao.
No duboko u srcu svijetle odrazi ljubavi.
Dodiri nježnosti.
Puni bliskosti.
Sreće.



I znam da moja sreća nije još jedno bljedunjavo lice.
Da nije obasuta lažnim sjajem.
Znam da je živa...
Ona struji mojim osjetilima, kola mojim žilama.
Grije obraze.



I osjećam se kao zaigrano dijete.
Ispunjena nekom živahnom energijom.
U potpunosti obuzeta nevidljivom poletnošću.
Emocija traži emociju.
Naboj varira.
Vatra neprestano tinja.


Mislim da se plamičak rasplamsava.

(M.J. - uspomene zanesene srednjoškolke, sabrana djela, haha)

6 golubica....

Neka naša krila ne odlete s godinama....
da uvijek ostanemo one koje još uvijek čekaju da ostvare zajedno svoje snove... Da i nakon što vrijeme nam stvori bore na licu...mi i dalje ostanemo one koje nasmiješenih lica i poslije mnogo godina opet zajedno gledaju momke, smiju se istim glupostima, zajedno čekaju zoru, teže istim snovima...stvarajući nove lijepe sličice u svome srcu...
Istom jugu da odlete...


By Nina Š

Nostalgija.......

Kasno je u noć....ja učila....ujutro pišem ispit...popila puno kave i sad ne mogu spavat...:))
Uhvatila me sjeta...slušam pjesme koje me podsjećaju na more, prijatelje, druženja, glupiranje, zabavu, smijeh, bisere.....pjesme koje me podsjećaju na moje prijatelje... Evo došao je već 6.mjesec, većini nam je gotovo....neki već i rade ( Mare moja vrijedna :) )..., neki se još znoje od brojnih slova i brojeva dok riješe zadnje ispite...Razmišljam sad...to je samo nekoliko dana, brzo će to proći...ali onda...kad me uhvatio sjeta, nostalgija za mojim prijateljima, kad mi se sve skupi i kad mi je teško, kad bi najradije ostavila sve i otišla negdje daleko..daleko od svega...kad mi fali ljubavi, kad se sjetim starih ljubavi...i kad mi je najpotrebniji onaj iskreni zagrljaj prijatelja, ono rame za plakanje, ona riječ utjehe koja će ti izmamiti osmijeh na lice kada si najtužniji, onaj biser koji će ti uljepšati trenutak kada misliš da ne možeš dalje, ona blizina prijatelja koja ti daje snagu bez da ti kaže ijednu riječ...tada vrijeme kao da stane, tada kazaljke sata kao da krenu unatrag...i tada kao da nikad neće doći sutra, kao da nikad neće proći dani koji nas razdvajaju...Trenutak neopisive nostalgije, sjete, potrebe, zagrljaja mojih prijatelja...jer lijepo je kad znaš da imaš prijatelja, lijepo je kad znaš da imaš nekoga tko jedva čeka da te vidi, lijepo je kad znaš da postoji netko kome jako fališ, lijepo je kad znaš da vrijeme, mjesto, udaljenost, promjene...nisu promijenile ono iskreno, ono jako, ono......... --bili smo nekad-ostali smo sad-bit ćemo uvijek najbolji....prijateljstvo--....al je teško kad ne možeš vidjet prijatelja, osjetiti njegovu podršku i ljubav kad ti je najteže...al je teško kad znaš da imaš osobe koje su uz tebe u svemu...ali ih ne možeš zagrliti kad ti je to najpotrebnije...teško je kad te slomi sjeta i kad ti netko jako fali, a ne možeš do njega... I onda ti dani traju kao vječnost...
Prijatelji su najveće blago...jer pravo prijateljstvo teško se pronalazi...a još teže zadržava...ja sam ponosna na sve vas.....i sretna što vas imam...jer iako me često uhvati sjeta, tuga jer nismo više na istom mjestu..i što vas ne mogu vidjeti kad mi je to potrebno...znam da ste vi uvijek tu...da smo mi uvijek tu...
Ljubi vas nina š...

ŠTO JE PRIJATELJSTVO??!

Tako je lijepo kad se skupimo svi zajedno....jer samo mi poznajemo najbolje jedni druge..samo mi znamo što ja mislim kad se nasmijem ili kad sam tužna...kad smo zajedno, ništa drugo nije bitno jer ništa ne može zamijeniti tu sreću kad smo svi na okupu...ne viđamo se više često, ne možemo biti uvijek zajedno, ali da nosimo uvijek jedni druge u nama pokazuje onaj osjećaj kada smo svi skupa...jer sa svakim novim zajedničkim susretom...naše prijateljstvo pokazuje svoju jačinu i snagu...da nas kilometri ne mogu udaljiti, da nas razdvojenost ne može oslabiti....jer onda vidimo da još uvijek poznajemo jedni druge, da nas drugi prijatelji, druga poznanstva nisu promijenila...da smo uvijek ostali ona ekipica koja se smije onome što samo mi znamo, koja plače zbog onog što samo mi možemo shvatiti...koja pogleda u istom smjeru kad jedan od nas zaluta...koja po jednom pokretu onog drugog može shvatiti što želimo reći, koja uvijek ostaje ista i zajedno bez obzira na vrijeme...na godine...na grad...Teško je što ne možemo uvijek biti tu...uvijek skupa...i često me uhvati sjeta...i suza mi krene jer znam da niste tu...ali onda...kad se skupimo... vratimo sva naša sjećanja...to mi daje snagu...jer znam da iako više nismo u istom gradu...na istom mjestu...da ste uvijek tu...da smo mi uvijek tu....a osjećaj koji nosiš u sebi kad znaš da imaš prave prijatelje...i kad te svaki novi susret iznova podsjeti da smo jači od vremena i udaljenosti, je toliko snažan...i onda ti je lakše dalje... Pitaju me kako možemo ostati zajedno, kad se rijetko vidimo...kako vam nije bilo naporno doći na samo jedan dan...kako možemo održavat prijateljstvo na daljinu...a ja im kažem samo ove tri riječi.....to su prijatelji.... Jer smo mi pokazali da nismo bili samo prijatelji dok smo bili u istoj školi, na istom mjestu..nego da smo prijatelji sad kad smo u drugom gradu...da ćemo uvijek naći način da se vidimo...da ćemo putovati i 4 sata vlakom da dođemo jedni do drugih...jer smo to mi... Kažu mi da ćemo se razdvojit...da to neće izdržati, da ćemo si naći nove prijatelje...a ja ih ne slušam jer znam tko smo mi i kakvi smo mi...i da je naše prijateljstvo jače od svega...jer možemo imati druge osobe s kojima ćemo stvoriti nova prijateljstva, ali ono što mi imamo ne može nitko zamijeniti...jer mi nismo bili jednom najbolji...mi smo još uvijek najbolji... To je prijateljstvo...
Voli vas nina š sve....

Ne idi ispred mene, mogu te ne slijediti. Ne idi iza mene, mogu te ne voditi. Jednostavno idi pored mene i budi moj prijatelj. Voli vas nina š :)