Gdje li je nestala?

16.12.2007.

Rasplela sam sve rečenice
i probudila stare želje...
Opet sam na početku.
Opet mi žilama struje isti osjećaji.
Po glavi kovitlaju iste misli.
No više ne bojim se.



Radujem se
novom danu, zajedničkom veselju.
Sretna sam.
Imam s kim podijeliti radost, vjeru, mir...

Vani hladno je.
Snijeg je zameo ulicu...
Pogled kroz prozor mi je obogatila
nedirnuta bjelina... oh, kako volim je!
Čista milina, blagoslov nevinosti.

Nedostaje mi nježnost...
odavna je otputovala od mene.
Čekam je u nadi da će mi opet biti prijateljica.
Tako smo si dobre bile.



Nedostaju mi razgovori...
sve čudnovate i nečudnovate riječi
koje su gradile umiljate rečenice.
Te su rečenice sada samo prazne uspomene.
Ni one me baš ne vole.
Nestaju iz mene. Brišu se.


Čekam.
Novi dan.
Novi izazov.
Borbu.
Pobjedu ili poraz.
Izgubljenost.
Strah.
Ponovno ustajanje.

Želeći dohvatiti zvijezdu visoko gore!


11.01.2008.

Tražila sam tišinu.
Bila je blizu mene.
Zaogrnuta neobjašnjivom realnošću.
I pošla je za mnom.
Pratila me u stopu.
Vodila je moje misli, objašnjavala moja djela.
Čuvala je moje tajne, ne tražeći ništa zauzvrat.

A sada je otišla. Ostavila me samu u sivilu današnjice.
Besmisao me nadvladao.
No duboko u srcu svijetle odrazi ljubavi.
Dodiri nježnosti.
Puni bliskosti.
Sreće.



I znam da moja sreća nije još jedno bljedunjavo lice.
Da nije obasuta lažnim sjajem.
Znam da je živa...
Ona struji mojim osjetilima, kola mojim žilama.
Grije obraze.



I osjećam se kao zaigrano dijete.
Ispunjena nekom živahnom energijom.
U potpunosti obuzeta nevidljivom poletnošću.
Emocija traži emociju.
Naboj varira.
Vatra neprestano tinja.


Mislim da se plamičak rasplamsava.

(M.J. - uspomene zanesene srednjoškolke, sabrana djela, haha)

6 golubica....

Neka naša krila ne odlete s godinama....
da uvijek ostanemo one koje još uvijek čekaju da ostvare zajedno svoje snove... Da i nakon što vrijeme nam stvori bore na licu...mi i dalje ostanemo one koje nasmiješenih lica i poslije mnogo godina opet zajedno gledaju momke, smiju se istim glupostima, zajedno čekaju zoru, teže istim snovima...stvarajući nove lijepe sličice u svome srcu...
Istom jugu da odlete...


By Nina Š

Nostalgija.......

Kasno je u noć....ja učila....ujutro pišem ispit...popila puno kave i sad ne mogu spavat...:))
Uhvatila me sjeta...slušam pjesme koje me podsjećaju na more, prijatelje, druženja, glupiranje, zabavu, smijeh, bisere.....pjesme koje me podsjećaju na moje prijatelje... Evo došao je već 6.mjesec, većini nam je gotovo....neki već i rade ( Mare moja vrijedna :) )..., neki se još znoje od brojnih slova i brojeva dok riješe zadnje ispite...Razmišljam sad...to je samo nekoliko dana, brzo će to proći...ali onda...kad me uhvatio sjeta, nostalgija za mojim prijateljima, kad mi se sve skupi i kad mi je teško, kad bi najradije ostavila sve i otišla negdje daleko..daleko od svega...kad mi fali ljubavi, kad se sjetim starih ljubavi...i kad mi je najpotrebniji onaj iskreni zagrljaj prijatelja, ono rame za plakanje, ona riječ utjehe koja će ti izmamiti osmijeh na lice kada si najtužniji, onaj biser koji će ti uljepšati trenutak kada misliš da ne možeš dalje, ona blizina prijatelja koja ti daje snagu bez da ti kaže ijednu riječ...tada vrijeme kao da stane, tada kazaljke sata kao da krenu unatrag...i tada kao da nikad neće doći sutra, kao da nikad neće proći dani koji nas razdvajaju...Trenutak neopisive nostalgije, sjete, potrebe, zagrljaja mojih prijatelja...jer lijepo je kad znaš da imaš prijatelja, lijepo je kad znaš da imaš nekoga tko jedva čeka da te vidi, lijepo je kad znaš da postoji netko kome jako fališ, lijepo je kad znaš da vrijeme, mjesto, udaljenost, promjene...nisu promijenile ono iskreno, ono jako, ono......... --bili smo nekad-ostali smo sad-bit ćemo uvijek najbolji....prijateljstvo--....al je teško kad ne možeš vidjet prijatelja, osjetiti njegovu podršku i ljubav kad ti je najteže...al je teško kad znaš da imaš osobe koje su uz tebe u svemu...ali ih ne možeš zagrliti kad ti je to najpotrebnije...teško je kad te slomi sjeta i kad ti netko jako fali, a ne možeš do njega... I onda ti dani traju kao vječnost...
Prijatelji su najveće blago...jer pravo prijateljstvo teško se pronalazi...a još teže zadržava...ja sam ponosna na sve vas.....i sretna što vas imam...jer iako me često uhvati sjeta, tuga jer nismo više na istom mjestu..i što vas ne mogu vidjeti kad mi je to potrebno...znam da ste vi uvijek tu...da smo mi uvijek tu...
Ljubi vas nina š...

ŠTO JE PRIJATELJSTVO??!

Tako je lijepo kad se skupimo svi zajedno....jer samo mi poznajemo najbolje jedni druge..samo mi znamo što ja mislim kad se nasmijem ili kad sam tužna...kad smo zajedno, ništa drugo nije bitno jer ništa ne može zamijeniti tu sreću kad smo svi na okupu...ne viđamo se više često, ne možemo biti uvijek zajedno, ali da nosimo uvijek jedni druge u nama pokazuje onaj osjećaj kada smo svi skupa...jer sa svakim novim zajedničkim susretom...naše prijateljstvo pokazuje svoju jačinu i snagu...da nas kilometri ne mogu udaljiti, da nas razdvojenost ne može oslabiti....jer onda vidimo da još uvijek poznajemo jedni druge, da nas drugi prijatelji, druga poznanstva nisu promijenila...da smo uvijek ostali ona ekipica koja se smije onome što samo mi znamo, koja plače zbog onog što samo mi možemo shvatiti...koja pogleda u istom smjeru kad jedan od nas zaluta...koja po jednom pokretu onog drugog može shvatiti što želimo reći, koja uvijek ostaje ista i zajedno bez obzira na vrijeme...na godine...na grad...Teško je što ne možemo uvijek biti tu...uvijek skupa...i često me uhvati sjeta...i suza mi krene jer znam da niste tu...ali onda...kad se skupimo... vratimo sva naša sjećanja...to mi daje snagu...jer znam da iako više nismo u istom gradu...na istom mjestu...da ste uvijek tu...da smo mi uvijek tu....a osjećaj koji nosiš u sebi kad znaš da imaš prave prijatelje...i kad te svaki novi susret iznova podsjeti da smo jači od vremena i udaljenosti, je toliko snažan...i onda ti je lakše dalje... Pitaju me kako možemo ostati zajedno, kad se rijetko vidimo...kako vam nije bilo naporno doći na samo jedan dan...kako možemo održavat prijateljstvo na daljinu...a ja im kažem samo ove tri riječi.....to su prijatelji.... Jer smo mi pokazali da nismo bili samo prijatelji dok smo bili u istoj školi, na istom mjestu..nego da smo prijatelji sad kad smo u drugom gradu...da ćemo uvijek naći način da se vidimo...da ćemo putovati i 4 sata vlakom da dođemo jedni do drugih...jer smo to mi... Kažu mi da ćemo se razdvojit...da to neće izdržati, da ćemo si naći nove prijatelje...a ja ih ne slušam jer znam tko smo mi i kakvi smo mi...i da je naše prijateljstvo jače od svega...jer možemo imati druge osobe s kojima ćemo stvoriti nova prijateljstva, ali ono što mi imamo ne može nitko zamijeniti...jer mi nismo bili jednom najbolji...mi smo još uvijek najbolji... To je prijateljstvo...
Voli vas nina š sve....

Ne idi ispred mene, mogu te ne slijediti. Ne idi iza mene, mogu te ne voditi. Jednostavno idi pored mene i budi moj prijatelj. Voli vas nina š :)

PRELIJEPA PRIČA O PRIJATELJSTVU

Dvojica prijatelja jednom su se šetali, razgovarali su. Nakon nekog vremena
razgovora, počeli su se prepirati i svađati. I jedan udari drugoga. Udareni se osjeti povrijeđen. Na pijesku je napisao: «Danas sam dobio udarac od svog najboljeg prijatelja».
No, nastavili su šetati, došli do jezera i odlučili se okupati. Udareni prijatelj zamalo se udavio, ali mu je prijatelj spasio život. Kad je došao sebi, urezao je na jednom kamenu: «Danas mi je moj najbolji prijatelj spasio život!»
Prijatelj ga je upitao: «Kada sam te udario, napisao si to na pijesku, a sada urezuješ u kamen da sam te spasio. Zašto?».
Ovaj mu odgovori: “Kad netko napravi nešto loše, to trebamo napisati na pijesku da bi vjetrovi izbrisali. Ali kad netko uradi neko dobro, to trebamo uklesati u kamen da ga niko i ništa ne izbriše!»

miškeciii... voli vas svee... <3
Nina F. :DD

KINESKA ZAKLETVA NA PRIJATELJSTVO

Želim ti biti prijatelj
zauvijek, bez prestanka....
Kad sve planine sravnjene budu
I rijeke presuše sve,
Zimi kad grmi i sijeva,
Kad ljeti kiši, kad pada snijeg,
Kad nebo i zemlja ispremiješaju se,
Ni tada se neću rastati od tebe....

Nina š....

Ah la la la la life is wonderful!

My dear!
So many thoughts, desires, hopes, plans, and so little time. Do you have only a few minutes?

Ponekad u životu zastaneš. Pogledaš oko sebe, eventualno osluhneš. Zar ti se sviđa što vidiš i čuješ? Zadovoljan si sa svijetom u kojem živiš i dio kojeg si postao?

Možda još uvijek ne znaš tko si i kuda ideš, ali zasigurno si svjestan onoga što te raduje, što te veseli, oplemenjuje, čini boljom osobom. To može biti nešto ili netko. Može biti kretanje, pojava ili vrijeme. Samo ti znaš. Zašto se onda prema tome odnosiš kao da nema nikakvu vrijednost?!

Uživaj u svakom trenutku… uživaj u disanju, promatranju, učenju i ljubljenju.

Zato želim da znaš… da mi ne trebaju umiljavanja, glumatanja i fantaziranja.
Hajde lezi na travu sa mnom, gledaj nebo, diši…upijaj sunce, pričaj mi o sebi. Želim znati što želiš, čemu se nadaš, gdje ideš?
„Želim znati što te u tebi samom gura naprijed u trenucima kad se sve ostalo ruši?“





Želim se smijati s tobom, želim da me trbuh zaboli i da mi suze krenu… jer raduješ me, uvijek!





I znaj smijat ću se s tobom uvijek, i onda kada ne budeš tako lijepa i mlada, kada te godine sustignu…





I kad dođu suze, samoća i bol… želim da skineš pola tereta s leđa i podijeliš ga sa mnom…
„Želim znati jesi li stigao do središta vlastite boli, jesu li te životna razočaranja otvorila ili si se skrutio i zatvorio od straha da ponovno ne osjetiš bol. Želim znati jesi li u stanju trpjeti bol, moju i svoju, a da je pritom ne moraš skrivati, ublažavati ili izbrisati.“
„Želim znati jesi li sposoban ustati, nakon noći ispunjene tugom i očajem, umoran i do kostiju izubijan, i učiniti sve što je potrebno kako bi nahranio svoju djecu.“







Želim se radovati s tobom, plesati do posljednjeg atoma snage…
„Želim znati znaš li se radovati, zbog mene ili sebe, i možeš li divlje zaplesati i pustiti da te ekstaza preplavi sve do vrškova prstiju, a da nas pritom ne upozoravaš neka budemo pažljivi, realni, svjesni ljudskih ograničenja.“





I kad se zaljubiš, kad ljubiš cijelim bićem svojim… želim znati da sretna si!





Jer i tad bit ću uz tebe!





I još nešto ti želim reći. Život je zaista lijep… na tebi je da otkriješ tu ljepotu u svakom danu, ponekad je tu pored nas, a ponekad se negdje skriva. Sve je na tebi!




JUST FEEL IT!
Maja

Well I know that it's a wonderful world...

>


"Ne zanima me od čega živiš. Želim znati za čim žudiš i imaš li hrabrosti snivati o ispunjenju želja srca svoga.

Ne zanima me koliko ti je godina. Želim znati jesi li spreman riskirati da ispadneš budala zbog ljubavi, zbog svojih snova, zbog ove pustolovine koju nazivamo životom.

Ne zanima me koji planeti djeluju na tvoj mjesec. Želim znati jesi li stigao do središta vlastite boli, jesu li te životna razočaranja otvorila ili si se skrutio i zatvorio od straha da ponovno ne osjetiš bol. Želim znati jesi li u stanju trpjeti bol, moju i svoju, a da je pritom ne moraš skrivati ili ublažavati ili izbrisati. Želim znati znaš li se radovati, zbog mene ili sebe, i možeš li divlje zaplesati i pustiti da te ekstaza preplavi sve do vrškova prstiju, a da nas pritom ne upozoravaš neka budemo pažljivi, realni, svjesni ljudskih ograničenja.

Ne zanima me je li priča koju mi pričaš istinita. Želim znati jesi li spreman razočarati drugoga kako bi bio iskren prema sebi; jesi li spreman podnijeti optužbe za izdaju, a pritom ne iznevjeriti sebe; možeš li biti izdajica i samim time vrijedan povjerenja. Želim znati jesi li u stanju vidjeti ljepotu, pa i ako nije lijepa, svakoga dana, i možeš li svoj život nadahnjivati njezinom prisutnošću. Želim znati jesi li dovoljno snažan da živiš s neuspjehom, svojim i mojim, i da svejedno stojiš na rubu jezera i ushićeno vičeš prema srebrnom punom mjesecu: "To!"

Ne zanima me gdje živiš i koliko novaca imaš. Želim znati jesi li sposoban ustati, nakon noći ispunjene tugom i očajem, umoran i do kostiju izubijan, i učiniti sve što je potrebno kako bi nahranio svoju djecu.

Ne zanima me koga poznaješ i kako si dospio ovamo. Želim znati hoćeš li i dalje sa mnom stajati u žaru vatre i ne posustajati.

Ne zanima me gdje si ili što ili sa kime si studirao. Želim znati što te u tebi samom gura naprijed u trenucima kad se sve ostalo ruši. Želim znati možeš li biti sam sa sobom i voliš li uistinu osobu koja jesi u trenucima praznine."

(Oriah Mountain Dreamer)

Nešto SasvIMmM jeDnostavNo____!

2:08; 9.siječanj, 2010. ...insomnia from too much coffe last few days...


Imamo svoj put u životu, barem onaj zacrtani, ...u jednom trenutku,shvatimo je li dobar ili cijelo vrijeme pratimo krive znakove... Ili se bolje prepustiti, možda nas ti znakovi odvedu u život pun iznenađenja, osjećaja, samo pozitivnih osjećaja...
Što se dogodi u onom trenutku kad gledaš u sat, vidiš nekakvu brojčicu, datum....a ti trenutno nisi u tom vremenu, malo zastaješ, nekada malo i previše, kao kad štucneš i sve se funkcije u tijelu zaustave....smiješno kad se razmišlja o tomu.... sve – srce, krv, svaka misao...sve stane...

I u tom trenutku, gledanja na sat i u datum, sam se osjećaš kao veliki štuc.... stao u vremenu i najradije bi tamo i ostao... misli vrte svoj film, svoju priču, ne ponavljaju zbilja gradivo za ispit, ne, ne.... trenutno su u sutrašnjoj suboti,...tj, prošla je ponoć, u današnjoj večeri...., tren lete na godinu dana unatrag, dvije godine unatrag.... prošli mjesec....prošla 4 mjeseca zagreba...to je to...život....smijeh.... vidim točkice ( cijeli flashovi u mojoj glavi) ...već dugo nisam pisala nešto s ovoliko točkica..pa vidim točkice ( 101 dalmatinac; citat Cruele de Vill: 'SPOTS? Where are the spots??...') ....- Cruela de vill – moja Mateica, - Ogulin – saborski – doček – smijeh - moje curice – zabava – učenje – stg – ispiti – zagreb – društvo s faksa – moje curice – zabava – smijeh -....i tako u krug....( izostavit ću točkice....:)


Slušam pjesmu :ovisna.... o čemu?? Ahh, kavi u svakom slučaju.... neki drugi porok...hmmm...boje, moje suhe pastele, obožavam ih gledati, s vremena na vrijeme i nešto nacrtam, više hvatam inspiraciju nego ona mene pa i više ostajem na gledanju mojih šarenih suhih pastela... da, kavi....:) ali postoji KAVA ZA UČENJE i KAVA S CURAMA....za učenje- recept : 1,5-2 žličice nesscafea, pola šalice vrele vode,(napomena: ne sipajte vrelu vodu u šalicu dok sjedite pridržavajući šalicu koljenima! Nikako! ), ostatak šalice napunite mlijekom...mmmmm.... A kava s curama: to moramo pitati konobare, ili Sanju i Danijelu, jer ja jako rijetko nama radim kavu..... :P

Adrenalin mi daju ovakvi trenutci, kad popiješ kavu, naučiš zacrtano, pogledaš dobar film i dalje nisi umoran, želiš još nešto napraviti, a ja u takvom slučaju dobijem inspiraciju, ovaj put je da napišem OVO...nemojte se truditi dešifrirati što sam htjela postići, gledajte na to kao da sam u štucu, stala sam u trenutku i pokušala uhvatiti taj adrenalin da vidite koja je to zbrka kad na mene počne utjecati kofein.... prošli put kad je bilo ovako sam nacrtala nešto s onim pastelama! Moram uokviriti sliku, začudo, svidjela mi se, inače završe pod krevetom dok mama ne usisava ispod njega pa ih slučajno pokupi,...onda se zna di idu...( u raj za slike...hahahha), ovo je u biti 2.koja mi se svidjela..... ali ne polažem nikakve nade u te svoje 2 slike... umjetnici su inače cijenjeni poslije smrti, to mi nije fora... prebacujem se na nešto u čemu mogu uživati dok sam mlada i dok ne pokvarim vid ne noseći naočale i ne pazeći što mi šiške idu u oči....
Smijem se ovom postu, mislila sam ga objaviti odmah sad, ali kako kažu, jutro je pametnije od noći, ....objavljen je, znači svidio se i mojem pokusnom kuniću, Antonijo hvala što si se potrudio pročitati.... eto... lagano ću ja prestati s kavama,....

pusaaaa od Mareee! :)

NA DANIMA PIVA :)

My friends

Friends are the flowers in the garden of life
They help you through times of trouble and strife..

There is nothing like friends to make a heart sing
True friend will share with you everything..

They will not abandon you in times of need.
They are not overcome by envy or greed..

Friends are icing on life's great big cake.
Real friend will give and allow you to take..

I don't know how I would survive without my friends.
They applaud my beginnings and mourn my sad ends..

Tell me, please tell me, what would I do.
If I didn't have a garden full of friends just like YOU!!!!
Love you all.. NINA Š

:))

ŽIVOTNI PUT

Ne umanjuj vlastitu vrijednost uspoređujući se sa drugima, zato što je svatko od nas drugačiji i svatko od nas je poseban.

Ne postavljaj svoje ciljeve prema tome što neko drugi misli da je važno. Samo ti znaš što je za tebe najbolje.

Ne uzimaj zdravo za gotovo stvari koje su ti najbliže srcu. Čuvaj ih, kao što štitiš vlastiti život jer bez njih, život je besmislen.

Ne dozvoli da ti život procuri kroz prste živući u prošlosti, ne u sadašnjosti. Živeći život dan za danom, živjet ćeš sve dane svog života.

Ne odustaj sve dok imaš što za dati. Ništa nije gotovo sve do trenutka kad se prestaneš truditi. Njezina je veza koja nas sve povezuje.
Ne boj se rizika jer riskirajući učimo kako biti hrabri.

Ne isključuj ljubav iz svog života govoreći da ju je nemoguće naći jer najbrži način za dobiti ljubav je da ju daješ. najbrži način da izgubiš ljubav je da ju prečvrsto držiš. Usput, najbolji način da zadržiš ljubav je da joj daš krila.

Ne odbacuj svoje snove. Biti bez snova je kao živjeti bez nade. Biti bez nade je kao živjeti bez smisla.

Ne juri kroz život tako brzo da zaboraviš ne samo gdje si bio nego i kamo ideš.

Život nije utrka, već putovanje u kojem treba uživati u svakom koraku....

Evo neću pisat post, samo mi je bilo dosadno pa sam dopunila blog novim aksesorajzima...heheh...nadam se da vam se sviđa... pusa od Marije... :*

sjećanja, sjećanja...

..kažu da mi se oči zacakle kad pričam o tebi.. o svemu što smo bili i što smo mogli biti... a ti, ti si moja prošlost, sve što sam nekad bila.. a sad si samo jeza koja me prođe kad se sjetim tog poljupca...
//Prljavo kazalište, Zbog mene ne plači//

Nina F.

Bili smo jednom najbolji...

Prebirem sjećanja kao role filma, listam uspomene, vrtim događaje… Kad bi život mogli tako vratiti, proživjeti opet neke lijepe trenutke, biti skupa. Neki čudan osjećaj. Nevjerojatno je da je prošla godina dana. Godina otkako smo nosili svoje maturalne opravice i iščekivali kraj našeg srednjoškolskog obrazovanja. A sada smo u kolokvijima, rokovima, zatrpani novim obavezama. Neki novi život, novi grad, novi ljudi. Slike već pomalo blijede, prijateljstva nestaju…. Ostaje samo sjećanje. Kažu da za prošlošću ne treba žaliti i ne osvrtati se previše za onim što je bilo, ne težiti u daleku budućnost već živjeti za danas i za ono što se sada događa. I slažem se! No, kopka me… kako ne pomisliti na jedan lijepi dio života, na ljude koji su ga učinili takvim? Nemoguće je ponekad ne zastati i zapitati se gdje je neko drugo vrijeme? I tad je bilo briga, problema, obveza i teškoća, no čini mi se da nas je ono što smo imale jačalo, ohrabljivalo i tjeralo naprijed. Dovoljan je bio osmijeh, šala, zajednička kava, šetnja, izlazak… Normalno je da se sve mijenja, sada svatko živi svoj novi život. Unatoč tome osjećam potrebu da prizovem osjećaj radosti koju su u meni budile male stvari, a koje su toliko značile, ispunjavale turobne dane, uljepšavale školsku svakodnevicu, činile zajedničke godine posebnijim. Kako kaže jedan film: „Ma koliko daleko otišle, nadam se da ćemo naći put jedna do druge.“ … i da ćemo se opet skupiti i od srca smijati!

Osmijeh vam ostavljam i pozdrav šaljem!

Maja

Memories running through my heart..../ :o)

Yeah... this right here (tell me why)
Goes out, to everyone, that has lost someone
That they truly loved (c'mon, check it out)

Seems like yesterday we used to rock the show
I laced the track you locked the flow
So far from hanging on the block of dough
Notorious, they got to know that!
Life ain't always what it seems to be
Words can't express what you mean to me
Even though you're gone
We still a team
Through your family I'll fulfill your dreams

In the future can't wait to see
If you'll open up the gates for me
Reminisce sometime
The night they took my friend
Try to black it out but it plays again
When it's real feelings' hard to conceal
Can't imagine all the pain I feel
Give anything to hear half your breath
I know you still livin' your life after death

CHORUS: (Faith)
Every step I take
Every move I make
Every single day
Every time I pray
I'll be missing you

Thinking of the day
When you went away
What a life to take
What a bond to break
I'll be missing you


(Puff)
It's kinda hard with you not around
Know you're in heaven smilin' down
Watchin' us while we pray for you
Everyday we pray for you
Till the day we meet again
In my heart is where I'll keep you friend
Memories give me the strength I need to proceed
Strength I need to believe
My thoughts,Big, I just can't define
Wish I could turn back the hands of time
Us in the 6
Shop for new clothes and kicks
You and me taking flicks
Making hits stages they receive you on
Still can't believe you're gone
Give anything to hear half your breath
I know you still livin' your life after death

CHORUS: (Faith)
Every step I take
Every move I make
Every single day
Every time I pray
I'll be missing you

Thinking of the day
When you went away
What a life to take
What a bond to break
I'll be missing you

Somebody tell me why
One black morning
When this life is over
I know
I'll see your face

CHORUS (112) x4
Every night I pray
Every step I take
Every move I make
Every single day

CHORUS: (Faith)
Every step I take
Every move I make
Every single day
Every time I pray
I'll be missing you

Thinking of the day
When you went away
What a life to take
What a bond to break
I'll be missing you

...........
Za tišinu koja nas dijeli, za dane koje smo proživjeli zajedno, a sada su daleko....
..i kad razmislim, nezahvalni smo..... imamo sve, sve što srce može poželjeti, i imamo jedni druge za te želje ostvariti...a ipak...dopuštamo da nas nešto drugo rastavlja
Zašto?!
Valjda tako mora biti? NE....
Ne mora tako biti....mora biti samo spoznaja da nekih osoba više nema kraj nas, da ih nikada više nećemo vidjeti, i tako je teško za pojmiti si to....a ostalo je sve moguće...!

To je život... upoznavanje noih ljudi,upoznavanje tuđih života i shvaćanje koliko možemo cijeniti svoje.... samo to.... samo da se putem ne izgubimo,... a ja znam da nećemo,...
za svaki trenutak proživljen u naših 20 godina, vrijedi se katkada prisjetiti..........

*za podsjetnik, pogledajte najstarije postove... :) *

velika pusa! :*

"Ne treba prijatelje cijeniti po pravdi nego po srcu."

"Mnogi će ti prolaziti kroz život, ali samo pravi prijatelji će te voljeti i ostaviti trag u srcu."

"Sretan je čovjek koji uspije živjeti u sadašnjosti."