12 prosinca 2007

Will they love you tomorrow like they loves you today?



Dan tako siv, tužan i umoran.
Riječi padaju na to kameno tlo.
I nestaju.... u tisućama komadića.
Težina uspomena proteže se sobom.




Praznina prijateljuje s ono malo snage
što mi je ostalo.
Misli da je mudra.
Oh, kako vara se!
Nek se slobodno pretvori u lijepo,
sjajno i tako milo ništa.



Ja se ne umiljavam sreći.
Takva nisam.
Ne glumim strpljivost
jer ju nemam.
Ja ne pokazujem otpornost.
Ona je davno izgubljena.



I nemam sto lica...
Moje je samo jedno.
Čemu da se pretvaram,
nemam koga zavaravati
kad svi su tako blijedi.
Prave se da razumiju.
Traže istinu.
A ona je zaglavila negdje između
sutra i prekosutra.
Nemoguće ju je stići.



A ja gledam i ne vidim.
Slušam, a ne čujem.
Promatram, a ne uviđam.
Mislim, a ne zaključujem.
Tražim, a ne pronalazim.

Koračam naprijed i pritom gubim se.

04 prosinca 2007

xxx




evo dobile smo komentar od anonimca da napišemo novi post...
nemam nekakvu ideju...

vidjela sam da ste u komentarima pričali o tišini, tj. da je šutnja ponekad bolja...

ali... (uvijek ima ali!)



...što ako zbog šutnje poslije požalimo?
što ako trenutak prođe, sudbina nam da na biranje,
a mi...
šutimo...

...što kada shvatimo da je moglo biti drugčije, možda bolje
da smo nešto rekli?

...a možda je opet sudbina, bez obzira što smo imali izbor,
željela da šutimo...
možda je suđeno da otvorimo srce neki drugi put,
nekom drugom prilikom...

Da se samo prepustimo ili da se borimo?
Gdje ćemo završiti ako se samo prepustimo?

A opet, kako je jedan filozof rekao 'subina vodi one koji to hoće,a
vuče one koji to neće'

pssst...
čujete??
tišina...ali srce, srce sigurno nešto viče!
igra onaj šah s razumom! (kao i život sa sudbinom...)

tko će pobijediti?!



zažmirite i jakooo zaželite želju...



iiiiiii....? .... tko je pobijedio?!




02 prosinca 2007

22 studenoga 2007

...povratak...

Evo, napokon malo vremena i za post, nekako smo svi previše zaposleni posljednjih dana,
školom haraju ispiti, imenik nam je popunjen datumima kao rokovnik nekog zaposlenog odvjetnika...:0)
Ispiti, ispitivanja, zezancija...sve je super...imamo bezbroj planova-od laganog planiranja dočeka Nove do važnijeg planiranja daljnjeg školovanja...
ali nekako...duboko u nama, nešto poput oluje, nešto što razara harmoniju mira
saznanjem da odlazimo...gubimo dio sebe i...tješimo se blistavim planovima i nadom...i tako i treba!
ZAR NE?!
Shhhh...
Čujete?
...srce...
...tuče...
...pokušavam čuti razum,...
...ne čujem ga!!
..a vi?
...Što kaže?!
...kod mene: srce čezne...previše!
toliko jako da se um samo bori za opstanak..ništa više

shhh...čujete sada?


Ni ja...ali s vremenom će nam se javiti...
nešto što će pomoći, potaknuti, ili preliti čašu...


...grudges are a waste of perfect happiness
laugh when you can,
apologize when you should
and let go of what you can't change

love deeply and forgive quickly
take chances.

have no regrets. life's too short to be unhappy..
you have to take good with the bad
smile when you're sad...

love what you got
...and always remember what you had.
always forgive. Never forget.

Learn from your mistakes. But never regret!

08 studenoga 2007

The Best of Friends

The best of friends,
Can change a frown,
Into a smile,
when you feel down.

The best of friends,
Will understand,
Your little trials,
And lend a hand.

The best of friends,
Will always share,
Your secret dreams,
Because they care.

The best of friends,
Worth more than gold,
Give all the love,
A heart can hold.

Blog pišu...

Blog pišu...