Bojim se da mi sjećanja ne izbriše vrijeme...

... najprije pozdrav svima!!!
Ja ću se pokušati nadovezati na Mary... a slažem se da je riječima teško opisati tih lijepih 7 dana koje smo zajedno proživljavali! Kad god nas netko pita kako je bilo, ne može se u jednoj riječi odgovoriti... mi naravno kažemo super, odlično, fenomenalno, predobro... ali jednostavno se treba to proživjeti da bi se znalo o čemu govorimo! Svima je to vrijeme tako brzo proletjelo, i svima nam je bilo tako žao kada smo se morali spremati i krenuti natrag. No, krenimo od početka...
24.06.2007. nedjelja ujutro rano... u 03:30 skupili smo se na autobusnoj stanici u Slunju... Neki su doma spavali, a neki sudošli ravno iz diska... oni koji su doma spavali i u busu su bili pospani, a oni iz diska su bila najbolje raspoloženi... :) No ipak svi su bili jako uzbuđeni! Došle su i naše najbolje profesorice iz Karlovca koje su bile uzbuđene gotovo jedanako kao i mi... :) Malo ih je bilo strah kao će sve to ispasti, jer dosada ni jedna od njih nije vodila učenike na maturalno putovanje, ali su na kraju bile oduševljene našom disciplinom ... Strpali smo ogromne kofere, izljubili starce, (a neke su cure dečki ispratili, pa je tu prštalo od ljubavi), pozdravili se sa svima i krenuli prema Zagrebu. Zauzeli smo šaruge i zadnji dio busa, tako da smo zagrepčane stavili naprijed. Ja sam neprestano curama ponavljala da ne mogu vjerovati da je došao i taj dan kojem smo se jako radovali i s velikim nestrpljenjem iščekivali! U busu su neki odmah zaspali, neki su slušali mjuzu... a ostali su brbljali... glavne teme su bile tko je što ponio i kako je većina jedva zatvorila kofere i tako to, ha,ha... Vrijeme je brzo prošlo, ja sam uglavnom slušala Ninino jaukanje kako ju peku leđa (jer ju je na Korani sunce opalilo pa je izgledala ko paprika :)) a Mary i Iva su se iza stalno nešto smijuljile ... i stigli smo u Zagreb na autobusni kolodvor... nije bilo još nikoga... neko vrijeme smo čekali i uskoro su se i oni počeli sakupljati... Na početku... onako na prvi dojam nitko nas nije baš nešto dojmio, činili su se OK ... ali smo tijekom puta do Budimpešte držali distancu prema njima. Oni su bili odmah veseli (u drugom smislu)... lagano su se već zagrijavali :) ... a mi ko stare dobričine... smo samo spavali! U busu su cijelo vrijeme puštali cajke na mobitel i mene je to užasno živciralo... ne podnosim ih u tolikoj količini! Onda je Maja uzela svoju gitaru i akorde.. pa smo mi okrenuli na svoje! Na repertoaru su najviše bile Gibonnijeve Zlatne godine, zatim Marija od Divljih jagoda (posvećena našoj zaljubljenoj Mary), pa puno pjesama od Daleke obale, Prljavaca, Parnog valjka, Azre... a sada se naježim na stihove, npr. "Naoružan samo smješkom hodam ja kroz grad, zvona zvone nedjelja ja, gdje ja pripadam..." ..ta pjesma od Parnog valjka, meni osobno se nekako najviše urezala u sjećanje... i uvijek će me podsjećati na maturalac!
Došavši u Budimpeštu i provozavši se gradom... ostali smo PAF! Grad nam se jako svidio, sve one građevine... možda se nekome to čini glupo... ali kad to tu kod nas ne možeš vidjeti i onda kad dođeš u neki takav grad i vidiš svu silu starih, lijepo ukrašenih, ogromnih građevina, iz svih mogućih razdoblja... jednostavno moraš pasti na dupe i zapitati se: "Pa di ja živim?" Ni u kojem slučaju ne želim da ispadne da blatim naš kraj... imamo i mi svoje bisere i ljepotu kojom se možemo ponositi... i radi koje turisti hrle ovamo u velikom broju!... ali većina nije imala priliku nikada vidjeti i doživjeti ljepotu tako jednog velikog grada i sl. pa onako... ostaneš zapanjen!
No vratimo se mi nama.... Nakon kraćeg razgleda grada autobusom, odlučili smo malo prošetati... Vodič za kojeg mislim da se zove Petar (al nisam ziher sto posto), odveo nas je u najveću i najpoznatiju ulicu... za koju isto MISLIM da se zove Vaci ulica... tamo smo si promjenili euriće u mađarske forinte i krenuli u shoppingić... Meni i Nini dogodio se mali BLEF... ali neću bolje o tome... da mi ne bi prigovarala da ju javno blatim i sl. ... a i ja sam s njom bila u "igri"...hm, uglavnom....
Htjela si je kupiti majicu... ali od mnoštva trgovina i butika nije ništa našla... pa sam joj ja u jednoj fensi-šmensi trgovini predložila jednu lijepu crvenu... koja joj se najprije nije svidjela, al kad ju je probala odlučila ju je uzeti i sad joj se sviđa... (o moja Ninči :) .. a ja sam sebi našla cvike... iako mi mama kaže da su baš ružne, meni su predobre... pilotske, crne... prelude su mi! I tako... otišle u neki njihov DM, nije DM, ali u tom je stilu.. tamo si kupile nešto za prigristi i tako.... vrijeme projurilo! Moram se pohvaliti kako imam dobar senzor za orijentaciju, a kod moje Nine taj je senzor malo zakržljao, ona bi se izgubila bez mene... moramo se vratiti istim putem, i ja joj kažem idemo ovuda.. ali ne.. ona je sigurna da nismo tuda došli... i tako... uspijem ju ja navuć da mi vjeruje i poslije toga... išla je samo kud ja kažem.. ha,ha.. E da... skoro i zaboravih, u busu smo imali, kako mi to kažemo, vodičku koja nam je nešto govorila o gradu, pa nas je naučila reći neke riječi na mađarskom... pa npr. (ne znam kak se piše, ja sam napisala kako se čita) JU NA POT znači DOBAR DAN, SEJA je BOK, pa KESI - HVALA, zatim VISLAT-DOVIĐENJA I SE RE PLE je VOLIM TE (neki su to izvrnuli na se rem te :) .. Hotel u Budimpešti je bio dosta dobar... ali tu prvu noć smo bilo toliko umorni da nam se uopće nije dalo ništa... Navečer smo otišli do grada, odustali smo od diska... pa smo odlučili negdje sjesti i nešto popiti... Zagrepčani su feštali u hotelu, naša dva dečka su spavala... a nas 13, profe i vodič išli sami do grada... Sjeli smo u neki bar... neki su pili pivo, Mary, Nina Filipčić i ja... smo htjele probati nešto drugačije pa smo pile martini... onako nije baš nešto... ali dobro je.. onak gorko-slatkasto... meni se od toga užasno počelo smijati... i onda dovoljno je da jedna počne... ostale se smiju kak se ona smije.. i to je takva lančana reakcija da jedva stanemo! Kad smo se vratili u hotel.. otišli smo do neke obližnje benzinske (to je bila jedina trgovina u blizini) kupili nešto za piti... otišli malo od hotela da ne budemo glasni jer smo htjeli svojih 10 eura depozita nazad... Maja je uzela gitaru, došle se profe.. pa su bile s nama... i tak malo smo pjevali, malo se zafrkavali, nakon ponoći čestitali Maji 18. rođendan i ubzo otišli u krpe... ta prva noć u Budimpešti je bila najmirnija i tu sam se noć najviše naspavala, valjda zato jer smo bili umorni od puta pa nikome nije bilo do neke akcije... Zagrepčani su feštali tu noć... ... i tako ja odem u sobu, Mary je već legla, ubrzo dođe Iva... i taman se mi sredimo za krpe.. i da ćemo leći... i moja Iva ugleda ogromnog pauka na stropu... i ne može ona spavati ak je on gore.. ali problem je bio u tome što ona ne može do stropa, a ni nema ga s čime dohvatiti da ga skine... stala ona na krevet, uzela neku vješalicu iz ormara, na to omotala onaj omot od pegle i sa time gađala pauka... ja sam umrla od smijeha... pa je moj urnebesni smijeh probudio Mary.. i dok pauk nije bio dolje mi nismo mogle ići spavati... A razlog je bio sljedeći: (to nas je Iva naučila btw...) :" Pauk ti može ući u usta i onda ćeš ga pojesti dok spavaš..." :)) ok... to možda i je istina, čula sam za to... ali onako umornoj meni je bilo tak svejedno... ali ona nije odustala.. i tak.. uspjela ga je pogoditi, on je negdje pao.. tko zna gdje, tak da problem nije bio rješen... ali odustala je Iva... legla kraj Mary na bračnom iliti francuskom krevetu i utonula u dubok san...
Prošao je tek prvi dan... napisala sam skoro sve do detalja... ali razlog sam navela u naslovu... znam da će onima koji su bili tamo biti zanimljivo!

Ujutro smo se dosta rano morale probuditi da stignemo na doručak i da spremimo sve stvari jer se kreće dalje prema Pragu... nas tri (Mary, Iva i ja...zajedno smo bile u sobi) smo morale malko zakasniti... Unatoč kvrgavom krevetu, spavala sam dosta čvrsto tak da me glasna zvonjava moga moba nije uspjela probuditi, ali zato su tu curke... mi se ustale, onak još sve zblanjene, a na vrata kucaju Nina Š., Nina F. i Ana (one su bile zajedno u sobi)... gledaju di smo mi.. one se već obukle, sredile, doručkavale i složile stvari.... a mi ništa! Nabrzinu smo složile krevete, umile se.. sredile pospane face, nabacile make-up, strpale obleku u kofere... sišle dolje, na brzinu nešto pojele... i tak... onda smo skužile da se nismo trebale tak žuriti, jer još svi nisu bili spremni... Svi smo se skupili vani i čekali druge da krenemo... i tako, ne sjećam se koliko je bilo sati kada smo krenuli, ali znam da je bilo dosta vruće, a svi su imali slabe rezerve vode... uglavnom, na već spomenutoj benziskoj kupili smo vodu, kao običnu... ali to je bilo odvratno i nepitko... ali putem smo dosta stajali po raznim odmaralištima pa smo se opskrbljivali svime i svačim... Put je bio dosta naporan, iako nam je u busu radila klima, bili smo pomalo nervozni jer se teško namjestiti za spavanje na onom sjedalu... kako kod se okreneš, nešto žulja, neudobno je i sl. .. ali eto.. nakon otprilike 3 sata putovanja od Budimpešte stigli smo u Slovačku, točnije u glavni grad-Bratislavu. Tamo smo opet malo razgledavali kroz bus, pa smo stali... i razgledali šetajući gradom... Prvo nam je vodič pokazao hrpu crkvi, spomenika i ostalih znamenitosti, a onda smo bili slobodni.. kao grad Bratislava je isto zanimljiva... ulice su slične kao naše dalmatinske, onako popločane kamenom, i ono što zamjetih u Budimpešti i Bratislavi je da nigdje nema pekare... tamo ako si hungry imaš samo neke fine restorančiće i McDonalds... ali dobro.. snašli smo se! Opet smo morali u mijenjačnicu, sad smo morali plaćati u slovačkim krunama... i to je tako spetljano bilo... na cijelom maturalcu izmijenjali smo 4 valute... euri su najlakši, a ovo drugo... grozno, ne znaš usporediti cijenu! Cure i ja smo tamo jele u nekom... ne znam ni ja što je.. uglavnom naručile smo neki habbab menu.. dobiješ nekakvo meso, pomfri i nezačinjenu salatu... nije bilo nešto, ali nismo bile gladne.. i tako vrijeme projurilo... i mi krenuli dalje prema Pragu... i opet 3 sata vožnje!
Što je bilo dalje... reći ću vam čim stignem...
Hajde pussssek svima! Mwa..mwa!
Maja