19 rujna 2007

Pronalazak, sreća, nada, bol, čežnja, ...


Škola je ooodavno počela i,...sve se čini u redu, u onoj kolotečini... ali, kad gledam naš razred, nas 17, sve se promijenilo...toliko osjećaja, napetosti, imam osjećaj da svi traže nešto, nešto toliko nedostupno pa se, pod prtiskom iskaljujemo jedni na drugima... Čudno mi je sve to...maturalac je prošao, lagano klizi u zaborav, koliko god se mi trudili ostaviti ga u sjećanju gledajući bezbrojne slike, svakim danom prisjećajući se dogodovština i nezgoda koje su nam se događale, zaborav nadvladava...
Možda svi shvaćamo, tj.bojimo se da će tako biti i sa srednjom kada odemo na faks, kada nam se putovi razdvoje, bojimo se da će sve ovo sada jednostavno nestati... Strah od novih ljudi koji će pokušati zamijeniti prijatelje, strah od drugog grada... Jedno sigurno znam- nitko neće dobiti mjesto mojih prijatelja, mojih cura koje toliko volim jer me nisu nikada iznevjerile,... Ljudi dolaze, prolaze kroz naše živote, neki ostave lijepa sjećanja, neki ostave čežnju,a neki samo odu...a prijatelji ostave-sebe, nikada ne odu, to je ono što ih razlikuje od ostalih ljudi ...

TAJNA SREĆE

Ostati ljubazan
Kad su drugi loše raspoloženi
Biti vedar
Kad se drugi tuže i kukaju;
Zasukati rukave i djelotvorno pomoći
Kad drugi samo govore;
Moći oprostiti
Kad ti drugi nanesu zlo.
Sreća je naplativa
Jer kupovna moć sreće zove se ljubav,
A ljubav postoji samo besplatno.
Sreća nije na drugoj obali.
Nije kod drugih, za koje misliš da su sretniji.
SREĆA JE U TEBI!

...sve na svijetu prolazi kao morski val, al jedno ipak ostaje-PRIJATELJSKI ZAGRLJAJ!

Ovo su misli mojih Nina...Špoljarić i Filipčić...cure hvala vam za njih!!!!

...vrijeme prolazi, na nama je odluka hoćemo li trčati za njim ili živjeti ukorak s njime i uživati... jedno je jasno: nitko ne zaslužuje to prolaziti sam- trčao on za vremenom ili uživao u njemu, treba mu netko tko će ga hrabriti, držati za ruku i tješiti...

---ovo posvećujem svim svojim prijateljima, onima s kojima sam svaki dan i bez kojih ne mogu zamisliti svoje dane, onima koje sam susrela nakon dugo vremena i shvatila da nam daljina ni vrijeme nisu uništili prijateljstvo, te svima koji me slušaju...(bila dobre ili loše volje...)...

Pusssaaa svima!!!

Marija

3 komentara:

Anonimno kaže...

Hello,curke...
Već jakoooo dugo nisam bila na blogu...Vidim,imate dosta novih postova :) Pročitala sam da je Mary,slavila rođendan...Pa,evo..Ovom prilikom,u zakašnjenju čestitam Mariji 18. rođendan (ako se ne varam)! Želim ti svega naj,naj...Ma,znaš ono..Želim ti puno sreće,khm...puuuno sreće u ljubavi,pa i u školi... Neka ti se ostvare sve neostvarene želje i željice,nade,snovi i ciljevi... Šaljem vam pusice...

!bad crust! kaže...

hej!
lijepo napisano marija.. zbilja... nikad se necete vi rastati.. barem ne u srcu, barem ne u mislima.. a to sto necete biti fizicki povezani to je manje bitno.. bitno je da mislite jedni na druge i da se zauvijek poznajete...
=)

Anonimno kaže...

... uspjele ste me zamisliti... Shvaćam da je vrijeme prekratko, odnosno da vozi malo prebrzo, a mi smo samo komadići, djelići zbog kojih vrijeme zasigurno neće usporiti... tako da jednostavno moramo iskoristiti svaki trenutak, svaki sat, svaki dan... Uživati...

Blog pišu...

Blog pišu...