23 siječnja 2008

..povratak u prošlost

Lijepo je ponekad vratiti se u prošlost, u djetinjstvo, koje i nije bilo tako davno, ali se davnim čini.. Lijepo je vratiti se makar i u mislima.. Na razmišljanje o djetinjstvu potakle su me neke poslovice koje sam pročitala u staroj lektiri (Patnje mladog Werthera).... Jedna od njih kaže: „Prestar sam da se samo igram, a premlad da bez želja živim.“ Ili „Žalostan je čovjek u kojem nije ostalo ništa dječje.“
Tako sam je sjetila pjesmice koju sam napisala s osam godina (nije baš prigodna, ali svejedno ću je napisat):
BOŽIĆ
Božić je svakom djetetu san,
u mom životu najljepši je dan.
Tada se ostvare mladima želje,
svoj djeci svijeta na veselje.
Tada dolazi Božićnjak djed,
i djeca stanu veselo u red,
da dobiju darove svoje,
igračke i paketiće različite boje.

Jako sam se ponosila na tu pjesmu, još uvijek je znam na pamet, nemam je nigdje napisanu...osim sad na blogu..znam da je nikad neću zaboravit..
Prisjećajući se djetinjstva shvatila sam da mi je bilo lijepo jer nisam imala briga iako sam vrlo rano postala odgovorna... to možda ni nije tako dobro..previše toga očekujem od sebe...
I kad sam bila mala curica bila sam nekako jedinstvena...ljudi na prvi pogled stvore sliku mene kao ozbiljnu i sramežljivu..oni koji me znaju , znaju da to nisam...O koliko ljudi ja imam krivu sliku!? Sigurno o puno, iako pokušavam ne stvarati sliku čovjeka na prvi pogled...
Sada svi gledamo u budućnost..tako i treba!, ali lijepo je i prisjetiti se prošlih vremena.. Često izgovorim onu rečenicu „To su bila vremena.......“.. Svako je vrijeme specifično na svoj način, kako se vremena mijenjaju tako se i mi mijenjamo...ali duboko u duši još uvijek smo dječica koja nisu sigurna dali idu pravim putem..i na tom putu traže podršku..nekoga tko će ih usmjeriti..........
Takav je život, nepredvidiv...i nebi imao smisla da je drukčiji...
Trebamo se prisjećati prošlosti....živjeti za danas...i gledati u budućnost... I to je tajna sretnog života...
Nina F.

3 komentara:

Anonimno kaže...

Bravo... eto, uspjela si iz prve!
*aplauz*

Lijepa retrospekcija... like it!
... i zaista imaš pravo, u duši smo još uvijek dječica koja prave malene i nesigurne korake prema naprijed, osvrćući se oko sebe, gledajući pazi li netko da ne posrnemo, da se ne poskliznemo i padnemo... još nam je potrebna sigurnost, netko da nas lagano vodi za ruku!

Vidimo se sutra curke moje!
Pozdrav svima... mwa, mwa!

Anonimno kaže...

Ispravak:
Bravo... eto, uspjela si iz prve!
*aplauz*

Ovo je greška... krivo sam nešto shvatila....

Pozzz...

Anonimno kaže...

Ej ljudi. što je ovo... nema nikoga, nitko se ne javlja...već pol mjeseca.. pa evo mene..
pozdrav svima

Blog pišu...

Blog pišu...