snova, motreći to sivilo dna... tiho je jecala.
Nebo je plačući sapralo rumenilo sa njenih obraza.
Njeno blijedo tijelo je drhtalo...
Nemir je strujao živcima, bježeći od
istine koja ju je tako hladno pljuskala
po nepomičnoj strukturi lica.
Ogromni, trudni oblaci čuvali su njene
uzdahe koji su odzvanjali uznemirujući
beskonačnost tišine.
Suze su se hladile.
Duša krhka poput paučine,
oči prazne, zarobljene, isprane
gorkim suzama boli.
Sklopila je umorno tijelo.
Krik se prolomio nebom, a
ona koraknula putem vječnosti...
P.S. Ne brinite... svi su dobro, sve je za 5... samo mi
je bilo malo dosadno pod kemijom pa sam morala
nešto raditi... heh :))
Posvećeno nedavno ubijenoj djevojci...
REST IN PEACE!
Pozdrav svima... mwa!
Maja
Broj komentara: 6:
ej Majo, pjesma je ono..nemam riječi..odlično odlično.. Dok smo se mi mučili sa "nerješivim" zadacima iz kemije, maja je napravila nešto tako lijepo za tako malo vremena..jednostavno treba imati inspiracije i dara za to...idem je sad još jednom pročitat...
pozdrav svima
Yupi.... uspjela si!!! Eto vidiš da nije teško... heh :))
Hvala, hvala... vidiš ti to... ima i nešto dobro u toj kemiji... potiče me na nešto drugo, ak baš ne mogu shvatiti sve silne jednadžbe... hehe :)
Pozdrav... mwa!
Ispravak:
Yupi.... uspjela si!!! Eto vidiš da nije teško... heh :)
I ovo je greška... heh :))
Mislila sam da mi je to druga Nina ostavila komentar...
Prekokrasno...
:ostadoh bez teksta:
Objavi komentar