16 listopada 2007

IN MEMORIAM

Toše Proeski rođen je 25. siječnja 1981. godine u Prilepu u Makedoniji. Njegova je glazbena karijera započela je 1996. godine kada je pobijedio na festivalu „Melfest“.1998. godine sudjelovao je u makedonskom nacionalnom izboru za pjesmu Eurovizije s pjesmom „Ostani do kraja“.1999. godine objavljuje svoj prvi album „Nekade vo nokta“. Iste godine na Skopje festivalu osvaja prvu nagradu publike s pjesmom „Tvoji poljupci na mojoj bijeloj košulji“, a na ljeto održava prvi samostalni koncert u Skopju. U lipnju 2000. objavljuje novi album - „Sinot Božji“.2001. godine na Podgorica Festivalu osvaja 2. mjesto sa pjesmom „Nemir“, a u ožujku 2001. u Skopju održava 5 zaredom rasprodanih koncerata. U listopadu 2002., objavljuje treći album „Ako me pogledaš u oči“, a u studenom 2002. kreće na prvu veliku turneju.2003. pobjeđuje na velikom festivalu Beovizija s pjesmom „Čija si“ koja postaje veliki hit, a Toše kreće graditi međunarodnu karijeru. Iste godine pobjeđuje na nacionalnom izboru za pjesmu Eurovizije. 2004. u Turskoj predstavlja Makedoniju sa pjesmom „Life“. Godine 2004. objavljuje album „Dan za nas“, četvrti po redu i prvi za teritorij Hrvatske i Slovenije, a 2005. Godine objavljuje hit album „Pratim te“, 2006. godine slijedi album „Božilak“ na kojem interpretira tradicionalne makedonske pjesme. U kolovozu 2007. Toše Proeski objavljuje svoj aktualni album „Igra bez granica“ koji već po objavi kritičari u Hrvatskoj nazivaju albumom godine. Posljednji veliki koncert Toše Proeski održao je u Skopju 5.10.2007. godine na gradskom stadionu. Hrvatska publika Tošu Proeskog pamtit će ga po čitavom nizu iznimno popularnih pjesama, a s pjesmom „Veži me za sebe“, ove je godine osvojio Grand Prix 11. Hrvatskog radijskog festivala na Hvaru. Toše je hrvatsku publiku posebno oduševio pjesmom „Srce nije kamen“, najemitiranijom pjesmom hrvatskog radijskog etera za 2006. godinu, a srca slušatelja od 7 do 77 definitivno je osvojio svojom posljednjom grandioznom pjesmom „Igra bez granica“. Toše Proeski svoju je popularnost stekao ne samo iznimnim vokalnim sposobnostima, već i svojom beskrajnom humanošću. Kao jedan od UNICEF-ovih ambasadora, snimio je pjesmu 'This World' za potrebe humanitarnih akcija za pomoć djeci, a iz godine u godinu, kako je njegova popularnost rasla, održavao je sve više humanitarnih koncerata. Djelovao je humanitarno gdje god je zatrebalo, bilo da se radilo o akcijama za djecu s posebnim potrebama, unapređenju obrazovnih mogućnosti djece širom Makedonije ili pak konkretnim akcijama za pomoć siromašnima.


Pročitavši jutros poruku, nisam mogla odmah shvatiti jel to neka šala ili se nešto tako tužno zaista dogodilo...
još uvijek ne mogu vjerovati... zašto On uzima samo najbolje... prestrašno i pretužno... takve stvari pogađaju... Ne mogu reći da sam bila velika obožavateljica, ali volim njegove pjesme, neke su mi posebno drage, neke me podsjećaju na lijepe trenutke vani sa društvom, neke me vesele, neke tješe... i zato mi je prestrašna činjenica da je prekinut život jednog mladog čovjeka, punog života, upravo kada se nalazio na vrhu svoje karijere... Nitko nam neće dati odgovor na pitanje zašto se to moralo dogoditi i zašto je život tako nepravedan, no znam da će njegove pjesme još mnogo, mnogo godina živjeti umjesto njega...

Prerano je otišao...
Neka ga anđeli čuvaju...

2 komentara:

!bad crust! kaže...

ne znam sto da kazem..
ovaj svijet vise nije kao prije..
dobre stvari nestaju i blijede, a lose se nizu jedna za drugom..
znas, samo onaj koji uvijek uspije zivjeti u sadasnjosti je sretan covjek.
svi ostali su samo dio kolotecine koja je postala pemonotona i presurova, iz koje je tesko naci izlaz, naci bolje sutra..
keep out with fake smail
=)

Anonimno kaže...

Pokušavam shvatiti kako ovo sve funkcionira jer svaki dan je sve veće razočaranje u život, da tako mladi ljudi umiru, da...
za njima ostaje gomila osjećaja...

Nema riječi za to ...
nema logike koja to može objasniti niti filozofije koja to moža definirati...

Blog pišu...

Blog pišu...