21 rujna 2009

My friends



Friends are the flowers in the garden of life
They help you through times of trouble and strife..

There is nothing like friends to make a heart sing
True friend will share with you everything..

They will not abandon you in times of need.
They are not overcome by envy or greed..

Friends are icing on life's great big cake.
Real friend will give and allow you to take..

I don't know how I would survive without my friends.
They applaud my beginnings and mourn my sad ends..

Tell me, please tell me, what would I do.
If I didn't have a garden full of friends just like YOU!!!!
Love you all.. NINA Š

11 rujna 2009

:))

ŽIVOTNI PUT

Ne umanjuj vlastitu vrijednost uspoređujući se sa drugima, zato što je svatko od nas drugačiji i svatko od nas je poseban.

Ne postavljaj svoje ciljeve prema tome što neko drugi misli da je važno. Samo ti znaš što je za tebe najbolje.

Ne uzimaj zdravo za gotovo stvari koje su ti najbliže srcu. Čuvaj ih, kao što štitiš vlastiti život jer bez njih, život je besmislen.

Ne dozvoli da ti život procuri kroz prste živući u prošlosti, ne u sadašnjosti. Živeći život dan za danom, živjet ćeš sve dane svog života.

Ne odustaj sve dok imaš što za dati. Ništa nije gotovo sve do trenutka kad se prestaneš truditi. Njezina je veza koja nas sve povezuje.
Ne boj se rizika jer riskirajući učimo kako biti hrabri.

Ne isključuj ljubav iz svog života govoreći da ju je nemoguće naći jer najbrži način za dobiti ljubav je da ju daješ. najbrži način da izgubiš ljubav je da ju prečvrsto držiš. Usput, najbolji način da zadržiš ljubav je da joj daš krila.

Ne odbacuj svoje snove. Biti bez snova je kao živjeti bez nade. Biti bez nade je kao živjeti bez smisla.

Ne juri kroz život tako brzo da zaboraviš ne samo gdje si bio nego i kamo ideš.

Život nije utrka, već putovanje u kojem treba uživati u svakom koraku....

18 lipnja 2009

Evo neću pisat post, samo mi je bilo dosadno pa sam dopunila blog novim aksesorajzima...heheh...nadam se da vam se sviđa... pusa od Marije... :*

09 svibnja 2009

sjećanja, sjećanja...

..kažu da mi se oči zacakle kad pričam o tebi.. o svemu što smo bili i što smo mogli biti... a ti, ti si moja prošlost, sve što sam nekad bila.. a sad si samo jeza koja me prođe kad se sjetim tog poljupca...
//Prljavo kazalište, Zbog mene ne plači//

Nina F.

02 svibnja 2009

Bili smo jednom najbolji...


Prebirem sjećanja kao role filma, listam uspomene, vrtim događaje… Kad bi život mogli tako vratiti, proživjeti opet neke lijepe trenutke, biti skupa. Neki čudan osjećaj. Nevjerojatno je da je prošla godina dana. Godina otkako smo nosili svoje maturalne opravice i iščekivali kraj našeg srednjoškolskog obrazovanja. A sada smo u kolokvijima, rokovima, zatrpani novim obavezama. Neki novi život, novi grad, novi ljudi. Slike već pomalo blijede, prijateljstva nestaju…. Ostaje samo sjećanje. Kažu da za prošlošću ne treba žaliti i ne osvrtati se previše za onim što je bilo, ne težiti u daleku budućnost već živjeti za danas i za ono što se sada događa. I slažem se! No, kopka me… kako ne pomisliti na jedan lijepi dio života, na ljude koji su ga učinili takvim? Nemoguće je ponekad ne zastati i zapitati se gdje je neko drugo vrijeme? I tad je bilo briga, problema, obveza i teškoća, no čini mi se da nas je ono što smo imale jačalo, ohrabljivalo i tjeralo naprijed. Dovoljan je bio osmijeh, šala, zajednička kava, šetnja, izlazak… Normalno je da se sve mijenja, sada svatko živi svoj novi život. Unatoč tome osjećam potrebu da prizovem osjećaj radosti koju su u meni budile male stvari, a koje su toliko značile, ispunjavale turobne dane, uljepšavale školsku svakodnevicu, činile zajedničke godine posebnijim. Kako kaže jedan film: „Ma koliko daleko otišle, nadam se da ćemo naći put jedna do druge.“ … i da ćemo se opet skupiti i od srca smijati!

Osmijeh vam ostavljam i pozdrav šaljem!

Maja


07 ožujka 2009

Memories running through my heart..../ :o)

Yeah... this right here (tell me why)
Goes out, to everyone, that has lost someone
That they truly loved (c'mon, check it out)

Seems like yesterday we used to rock the show
I laced the track you locked the flow
So far from hanging on the block of dough
Notorious, they got to know that!
Life ain't always what it seems to be
Words can't express what you mean to me
Even though you're gone
We still a team
Through your family I'll fulfill your dreams

In the future can't wait to see
If you'll open up the gates for me
Reminisce sometime
The night they took my friend
Try to black it out but it plays again
When it's real feelings' hard to conceal
Can't imagine all the pain I feel
Give anything to hear half your breath
I know you still livin' your life after death

CHORUS: (Faith)
Every step I take
Every move I make
Every single day
Every time I pray
I'll be missing you

Thinking of the day
When you went away
What a life to take
What a bond to break
I'll be missing you


(Puff)
It's kinda hard with you not around
Know you're in heaven smilin' down
Watchin' us while we pray for you
Everyday we pray for you
Till the day we meet again
In my heart is where I'll keep you friend
Memories give me the strength I need to proceed
Strength I need to believe
My thoughts,Big, I just can't define
Wish I could turn back the hands of time
Us in the 6
Shop for new clothes and kicks
You and me taking flicks
Making hits stages they receive you on
Still can't believe you're gone
Give anything to hear half your breath
I know you still livin' your life after death

CHORUS: (Faith)
Every step I take
Every move I make
Every single day
Every time I pray
I'll be missing you

Thinking of the day
When you went away
What a life to take
What a bond to break
I'll be missing you

Somebody tell me why
One black morning
When this life is over
I know
I'll see your face

CHORUS (112) x4
Every night I pray
Every step I take
Every move I make
Every single day

CHORUS: (Faith)
Every step I take
Every move I make
Every single day
Every time I pray
I'll be missing you

Thinking of the day
When you went away
What a life to take
What a bond to break
I'll be missing you

...........
Za tišinu koja nas dijeli, za dane koje smo proživjeli zajedno, a sada su daleko....
..i kad razmislim, nezahvalni smo..... imamo sve, sve što srce može poželjeti, i imamo jedni druge za te želje ostvariti...a ipak...dopuštamo da nas nešto drugo rastavlja
Zašto?!
Valjda tako mora biti? NE....
Ne mora tako biti....mora biti samo spoznaja da nekih osoba više nema kraj nas, da ih nikada više nećemo vidjeti, i tako je teško za pojmiti si to....a ostalo je sve moguće...!

To je život... upoznavanje noih ljudi,upoznavanje tuđih života i shvaćanje koliko možemo cijeniti svoje.... samo to.... samo da se putem ne izgubimo,... a ja znam da nećemo,...
za svaki trenutak proživljen u naših 20 godina, vrijedi se katkada prisjetiti..........

*za podsjetnik, pogledajte najstarije postove... :) *

velika pusa! :*

Blog pišu...

Blog pišu...