26 listopada 2007

Pruži mi ruku... želim ti pokazati neki novi svijet...


Prije nekoliko dana cure i ja smo razgovarale o važnosti prisutnosti osobe s kojom želiš dijeliti život, s kojom želiš lijegati, kraj koje se buditi... Mi smo još nezrele i nespremne za takve stvari, ali lako je prosuditi odnosno procijeniti važnost toga, jer nas sve vjerojatno negdje u budućnosti, još uvijek daleko, daleko čeka sve to... Znamo da su to velike stvari u životu, naći odnosno prepoznati osobu za koju ti je svejedno kad te gleda raščupanu bez šminke, kojoj ne smetaju sva tvoja prigovaranja, sitne gluposti i živciranja... i koja te uz sve to gleda pogledom "kako si mi slatka!"... eh onda pretpostavljam da je to TO.


Bez obzira bio to brak ili ne, osjećati se voljenom, važnom i jedinstvenom svakoj curi je od neizmjerne važnosti. Vjerojatno u određenom trenutku, prije ili poslije svaka čvršća veza postane odrasla, zrelija, recimo "punoljetna", spremna za nešto veće i važnije... trenutak kada se njih dvoje odluče za idući korak, za nešto moćnije... za zajednički život.






Kaže jedna: "Pa zamisli usred noći, nešto te zaboli... ili te muči neki problem... koliko je ljepše kad možeš probuditi onog pored sebe i potužiti se što te tišti jer... vjerojatno nećeš moći računati na prijateljicu u svim trenutcima... a i ona vjerojatno ima nekoga radi koga je baš ne možeš ići uznemiravati radi nekih sitnica...!"


... i da, slažem se... treba ti ta osoba pored... jer će ti ona znati pomoći... ovit će te ljubavlju i toplinom, braniti će te od surovosti, nepravde i bolnih udaraca ovoga svijeta!



Prijatelji igraju veliku ulogu u našem životu, oni nam obogaćuju život, oplemenjuju nas... izvor su neke neopisive snage, poletnosti, radosti, smijeha... sa njima je sve lakše... No ni oni najbolji ne mogu biti uz nas baš u svakom trenutku, ne mogu nas pratiti bilo kad i bilo gdje... i oni imaju život, i oni imaju nešto svoje, obitelj, partnera... štogod... zato smatram da čovjeku treba, kako kažu "druga polovica" (iako ne smatram da svatko ima samo jednu polovicu, to tek treba otkriti...), treba nam ona osoba, da ide u korak s nama, da nas hvata ako posrnemo, nesigurno stanemo ili padamo...







Hm, jesu li nam zaista potreba ili....? :)









Drugo je mišljenje da izbirljive cure na kraju ostanu same... Iako se na početku čini da je logički gledano zaista tako, ne bih se u potpunosti s tim složila... Mislim da svakoga čeka netko, a hoće li se taj netko pojaviti kad budeš 15, 20, 30 ili 40 godina, ne možeš znati... jednostavno metodom pokušaja i promašaja možemo dobiti odgovor na to, no što je najvažnije pritom upoznajemo sebe, otkrivamo neke skrivene osobine, bilo vrline bilo mane, te na greškama gradimo svoju osobnost, ono što nas čini jedinstvenom i posebnom osobom kakva zaista jesmo, baš svatko od nas!







A prijatelji bi trebali biti uvijek tu negdje, u nekom kutku srca gdje ih možemo potražiti, da podjelimo radost i tugu, smijeh i suze, jecaj i strepnju...













..bez obzira stvaramo li vlastito carstvo...







Zato ovom stazom ne idi sama,
prekratka je,
suviše trnovita,
puna opasnosti,
skrivenih prepreka...
U dvoje će biti lakše...









P.S. Potaknuta samo našim ženskim razgovorima...
Pusa Svima!
Maja...

22 listopada 2007

šah života...


Život igra šah sa sudbinom, a mi smo samo pijuni...
Možemo pokazati životu naše želje, ali subina uvijek ima opciju
Kako pobijediti...
Pokušavam srušiti njenog kralja...ali...
To je i moj kralj...!
Ako srušim njega... –
Branim kralja života, ali moram dati prednost lovcima sudbine...
Možda mi ulove nekakv lijepi trenutak u budućnosti...!
Srušit ću konja sudbine...
Ne!
Možda neću stići gdje mi je suđeno...možda je on taj koji me mora odvesti!
Ali on onda ruši moju kraljicu, kraljicu života... ljubav...
Ili je ona u kraljici sudbine?
Ako je tamo, što je u ovoj kraljici?
ZNAM!
Moje želje i snovi...
A neka ih ruši...ako je ljubav u onoj kraljici,
Neka konj ruši snove...
A ako ljubav nije tamo?
Riskiram...
Moguće je da se razočaram, ali moguće je i da me iznenadi kao ništa dosada...
A
onda šah više nije bitan...neka pobijedi bolji...


....pooosaaa....

m
a
r
i
j
a






18 listopada 2007

POSTOJI LI SUDBINA??

Neki dan smo cure i ja raspravljale o sudbini. Postoji li sudbina? O tom pitanju se može samo nagađati, ali evo mog mišljenja: Ja mislim da je Bog zacrtao sudbinu svakom čovjeku, ali da je dao mogućnost da sami promijenimo nešto na bolje.. Evo na primjeru onog dečka koji je nedavno poginuo: on je mogao izbjeći smrt tako da je odbio voziti se s nekim tko je popio ili tko vozi velikom brzinom...ali tko će to znati kad se zlo dogodi u trenu.. Tako su i Toše,vozač i menadžerica mogli izbjeći nesreću tako da su se prije puta odmorili jer je općepoznato da umoran i pospan ne smiješ sjedati za volan... Ali nije dobro pričati o tome što bi bilo kad bi bilo...
Mišljenje koje sam gore navela mi nekako najbolje odgovara, ali naravno da to ne mora biti tako.. Svatko ima svoje mišljenje... A ako netko želi podijeliti mišljenje sa znatiželjnima ili ako jeddnostavno voli filozofirati neka ostavi komentar...
peace
respect
compassion
honestly FRIENDSHIP
trust
loyality
fun
love

16 listopada 2007

Tose Proeski
Pratim te

Baci pogled preko ramena kad podjes
kad po meni ko po suhom liscu prodjes
pa me makar laktom u grudi pogodi
makar grub tvoj dodir bio jos mi godi

Baci osmjeh ispod uvojaka barem
da u tvoje misli bar na kratko stanem
ko u usporenom filmu se spotakni
preko mojih nogu ruku mi dotakni

Ref.Pratim te, sve u korak
svaku stopu poljubim
svaku suzu, svaki uzdah osjetim
tu sam da ti nadu vratimako padnes da te uhvatim
Pratim te, i kad ne gledam
po koraku te znam
svaki drhtaj tvoga tijela osjecam
tu sam da ti nadu vratim
ako padnes da te uhvatim
Pratim te....

Kad se ispod tvoga kisobrana stisnem
ja sam sretan iako na pola kisnem
pa me makar laktom u grudi pogodi
makar grub tvoj dodir bio jos mi godi

Ref.

Krv u glavu udari i ko struja ozivi
ovo tijelo bar nakratko ozdravi

Ref.Pratim te(3x)



--po meni je ova pjesma najljepša od najljepših Tošinih pjesama i iako njega više nema zauvijek će ostati u našem sjećanju.. Kada čovjeka više nema, svi za njega govore da je bio dobar.. Toše je zaista bio dobar jer ne može čovjek pisati takve pjesme i glumiti da je nešto što nije... Volio je glazbu i posvetio joj je svoj život... Bio je izvrstan glazbenik, ali još bolji čovjek... Toše, svi te volimo
TOŠE PROESKI


˝Još jedan stepenik samo,
Najteži korak do sad
Uz stare stepenice,
Jer znam da čeka me tamo
Tvoj grešni osmijeh i tvoje lažne trepavice..
Bar se za usnu ugrizi i bit će dosta da znam
Da sam ti značio...
Naša je ljubav u krizi i sve sam shvatio...
Shvatio sam kome noćas zvona zvone...˝

...još jedna smrt, još jedno razočaranje...


Trebamo li gledati sunce svaki dan kao da ga gledamo zadnji put,
Kao što gledamo za svojima voljenima kada krećemo na put?

Trebamo li uživati u njegovu zalasku svjedočeći time njegovoj smrti,
A ujutro opet gledati njegovo rađanje?

Trebamo li ispunjavati poglavlja života planovima koji čekaju budućnost,
A zanemariti sadašnjost?

Ako da, kako ćemo biti sigurni koliko daleko je ta budućnost?
Možda je baš sutra i... to je to... naša knjiga zatvorena...

Nesreća?
Nož u nečije srce,
Kao tinta prolivena po istim onim planovima koje smo imali jučer
A ta osoba je bila u njima... možda...

Sve se događa s razlogom...
Kako naći taj razlog u moru razočaranja i tuge?!
Smrt se ne događa s razlogom!
Smrt se događa jer...
...kako bi voljela znati nastaviti...
Nitko ne zna...


I'm a big big girl
In a big big world
It's not a big big thing if u leave me
But I do do feel
That I do do will
Miss u much
Miss u much
I can see the first leafs falling
It's all yellow and nice
It's so very cold outside
Like the way I'm feeling inside
I'm a big big girl
In a big big world
It's not a big big thing if u leave me
But I do do feel
That I do do will
Miss u much
Miss u much
Outside it's no raining
And tears are falling from my eyes
Why did it have to happen
Why did it all have to end
I'm a big big girl
In a big big world
It's not a big big thing if u leave me
But I do do feel
That I do do will
Miss u much
Miss u much

Za sve one koji sada tuguju, za sve kojima je stalo i za sve koji žive sadašnjost...
Kao što mi je Danči danas rekla da je pročitala u Alkemičaru: 'SRETAN JE ČOVJEK KOJI ŽIVI U SADAŠNJOSTI...'

Za moju Milanu I Mariju Rupčić... znam koliko su ga voljele i znam koliko im je onaj koncert značio...


..kao što je Maja rekla: neka ga anđeli čuvaju!





IN MEMORIAM

Toše Proeski rođen je 25. siječnja 1981. godine u Prilepu u Makedoniji. Njegova je glazbena karijera započela je 1996. godine kada je pobijedio na festivalu „Melfest“.1998. godine sudjelovao je u makedonskom nacionalnom izboru za pjesmu Eurovizije s pjesmom „Ostani do kraja“.1999. godine objavljuje svoj prvi album „Nekade vo nokta“. Iste godine na Skopje festivalu osvaja prvu nagradu publike s pjesmom „Tvoji poljupci na mojoj bijeloj košulji“, a na ljeto održava prvi samostalni koncert u Skopju. U lipnju 2000. objavljuje novi album - „Sinot Božji“.2001. godine na Podgorica Festivalu osvaja 2. mjesto sa pjesmom „Nemir“, a u ožujku 2001. u Skopju održava 5 zaredom rasprodanih koncerata. U listopadu 2002., objavljuje treći album „Ako me pogledaš u oči“, a u studenom 2002. kreće na prvu veliku turneju.2003. pobjeđuje na velikom festivalu Beovizija s pjesmom „Čija si“ koja postaje veliki hit, a Toše kreće graditi međunarodnu karijeru. Iste godine pobjeđuje na nacionalnom izboru za pjesmu Eurovizije. 2004. u Turskoj predstavlja Makedoniju sa pjesmom „Life“. Godine 2004. objavljuje album „Dan za nas“, četvrti po redu i prvi za teritorij Hrvatske i Slovenije, a 2005. Godine objavljuje hit album „Pratim te“, 2006. godine slijedi album „Božilak“ na kojem interpretira tradicionalne makedonske pjesme. U kolovozu 2007. Toše Proeski objavljuje svoj aktualni album „Igra bez granica“ koji već po objavi kritičari u Hrvatskoj nazivaju albumom godine. Posljednji veliki koncert Toše Proeski održao je u Skopju 5.10.2007. godine na gradskom stadionu. Hrvatska publika Tošu Proeskog pamtit će ga po čitavom nizu iznimno popularnih pjesama, a s pjesmom „Veži me za sebe“, ove je godine osvojio Grand Prix 11. Hrvatskog radijskog festivala na Hvaru. Toše je hrvatsku publiku posebno oduševio pjesmom „Srce nije kamen“, najemitiranijom pjesmom hrvatskog radijskog etera za 2006. godinu, a srca slušatelja od 7 do 77 definitivno je osvojio svojom posljednjom grandioznom pjesmom „Igra bez granica“. Toše Proeski svoju je popularnost stekao ne samo iznimnim vokalnim sposobnostima, već i svojom beskrajnom humanošću. Kao jedan od UNICEF-ovih ambasadora, snimio je pjesmu 'This World' za potrebe humanitarnih akcija za pomoć djeci, a iz godine u godinu, kako je njegova popularnost rasla, održavao je sve više humanitarnih koncerata. Djelovao je humanitarno gdje god je zatrebalo, bilo da se radilo o akcijama za djecu s posebnim potrebama, unapređenju obrazovnih mogućnosti djece širom Makedonije ili pak konkretnim akcijama za pomoć siromašnima.


Pročitavši jutros poruku, nisam mogla odmah shvatiti jel to neka šala ili se nešto tako tužno zaista dogodilo...
još uvijek ne mogu vjerovati... zašto On uzima samo najbolje... prestrašno i pretužno... takve stvari pogađaju... Ne mogu reći da sam bila velika obožavateljica, ali volim njegove pjesme, neke su mi posebno drage, neke me podsjećaju na lijepe trenutke vani sa društvom, neke me vesele, neke tješe... i zato mi je prestrašna činjenica da je prekinut život jednog mladog čovjeka, punog života, upravo kada se nalazio na vrhu svoje karijere... Nitko nam neće dati odgovor na pitanje zašto se to moralo dogoditi i zašto je život tako nepravedan, no znam da će njegove pjesme još mnogo, mnogo godina živjeti umjesto njega...

Prerano je otišao...
Neka ga anđeli čuvaju...

14 listopada 2007

A best friend is the one who can look at you with the biggest smile on your face and still knows somethings wrong!

Friends Forever

We will be friends forever
Amigos, buddies, pals
Where you are, I’ll be
No matter how many miles
We will be friends forever
No matter how many mistakes you or I make
Because as long we are friends
There’s nothing we couldn’t take
We will be friends forever
No matter where we’ll be
Because when we leave one another behind
You’ll be in the heart of me
We will be friends forever
No matter how old we are
Because when you’re friends forever
You’ll never be too far.


"Prijatelj se voli onakak kakav jest, a ne onakav kakav bi trebao biti."

...možda Mu je trebao još jedan anđeo...

13 listopada 2007

Za prijatelje...

POTRESENOST
Ponekad se pitamo kamo vodi ovaj život.
Zašto smo ovdje i, do kad ćemo biti?
Najčešće, ta pitanja postavimo onda kada nas nešto potakne ...
Kada nešto unese nemir u nas.
Kada tuga pokuca na vrata.

NEMIR
Kako razmišljati o budućnosti kada ne znamo hoće li još noćas naši voljeni biti uz nas,
Kada ne znamo, hoće li novo jutro promijeniti sve što smo do sada bili...
Kako zamisliti život bez osoba koje čine taj život?


BOL
Kako se probuditi svako jutro znajući da tu osobu nikada više nećete vidjeti?
Kako nastaviti živjeti, kada u srcu,ili onomu što je ostalo od njega, postoji praznina veličine svemira?! Nema joj kraja...


PATNJA
Ponekad se pitamo kamo nas vodi sutrašnji dan.
Hoćemo li se probuditi sretni i takvi otići spavati, ili će nas usred noći probuditi poziv koji će nas promijeniti iz dubine, ili ćemo se probuditi pa će nas zaprepastiti poziv dok se spremamo za svakidašnjicu, svakidašnjicu koja je tog trenutka prekinuta,
Nova stranica u životu okrenuta, a na toj stranici...jedno ime manje........
Ime koje toliko znači, odjednom nestane i...toliko boli okretati one stranice unatrag, gledati u njega i očekivati da će se pojaviti u onom poglavlju knjige kroz koje sada prolazimo.


Ponekad se pitamo što bi bilo kada bi se to dogodilo...
Neki se pitaju, a neki to proživljavaju.

Sada shvaćam da za ništa nije prerano...ako sad počnemo ispunjavati one stranice, naša knjiga će ostati bogatstvo koje će nečije suze oplakati i zauvijek primiti u svoje srce...

... ovo gore su moji strahovi, tj. strah za moje prijatelje i obitelj koji su mi sve u životu i jednostavno ne mogu zamisliti sebe bez njih... potaknuti su nesrećom u kojoj je jedan mladi dečko izgubio život, a drugi se još bori za njega... neka se svatko tko ovo pročita sjeti svojih prijatelja i bljižnjih i ,..barem jednom od njih pošaljite poruku koja govori koliko vam znači ta osoba...

Znam da je post depresivan, ali poslije ovoga danas, razmišljala sam puno i...morala sam se nekako izraziti, a ovo mi je nabolji i najlakši način za to...
Nadam se da vas nisam bacila u depru, ali ovakvi događaji te potaknu da pobliže promotriš sve kutke života i potražiš ono bitno u njima...
A mojim curama...hvala vam što ste uz mene i što ste posebne!!!
Hvala vam za svaki dan koji mi ispunite smijehom, zezancijom... Hvala vam što me slušate i što mi se povjeravate...hvala vam za to što jeste!


marija
"Ako imaš prijatelja često ga posjećuj, jer trnje i korov brzo rastu na putu kojim se ne korača."

12 listopada 2007

...biseri, biseri...

Evo malo bisera još iz prvog i drugog razreda, šteta što dalje nismo bilježili...
Uglavnom, hehehheee.... ŠAljeM PuSE svim našim BiSSerČiĆĆIMa....!


-MAJA V.: Homo homini lupus...čovjek je čovjeku pas! (ispravak: vuk)
-PROF.ŠTEFANAC: Kako ćemo skraćeno zvati Sveto Rimsko Carstvo Njemačke narodnosti? ..-IVA:SRCNJN!! (ispravak:Njemačka)

-Koja su obilježja Europske unije?
TATJANA: Zastava, himna i Carla del Ponte!
-PROF.ŠTEFANAC: 'Postojali su homo sapiens, homo erectus i da ne pričam dalje bilo je još puno takvih homića...'
-Tatjana odgovara lektiru i kaže: 'Laurin otac je stvorio...rodio još djece...mislim napravio

hehehe...evo trenutno samo ovo..ostatak slijedi, ..
vikend je pred nama, uživajte, odmarajte, malo i učite, uglavnom zabavite se...!!!!

puno pozzz-a svima od marije...!!!
kusss, kusss...





09 listopada 2007

SRETAN TI ROĐENDAN!



Draga Ninči!
Želimo ti još jednom sve najbolje i najljepše za 18. rođendan, da nam ostaneš takva kakva jesi... da ti se ostvare se želje i sve ono lijepo što si sama poželiš s puno sreće, zdravlja, uspjeha i ljubavi naravno!!!

Pusssamo te... mwa!
Tvoje curke!


Ljudi su katkad neuračunljivi, nelogični i sebični. Ipak im oprosti!
Kad si brižan, ljudi te mogu optužiti da imaš sebične motive. Ipak, budi brižan!
Ako si uspješan steći ćeš i lažne prijateljei istinske neprijatelje. Ipak, i dalje budi uspješan!
Ako si iskren i prostodušan, ljudi će te pokušati prevariti. Ipak, budi iskren i prostodušan!
Ono što ti izgrađuješ godinama netko može porušiti u trenutku. Ipak, gradi!
Ako si spokojan, miran i sretan, ljudi mogu biti ljubomorni. Ipak, budi sretan!
Dobro koje učiniš danas, ljudi će zaboraviti sutra. Ipak, čini dobro!
Daj svijetu najbolje što imaš, vjerojatno neće nikada biti dovoljno, no ti ipak daj svijetu najbolje što znaš i imaš!
Ako pogledaš bolje, na kraju je ipak sve to između tebe i Boga.
Nikad nije ni bilo između tebe i njih!
Majka Tereza

07 listopada 2007

aAlLlLlLoOoO aMiGOs!!!!!

hej ljudi moji..evo napokon sam i ja počela surađivati u uređivanju ovog bloga..A sto ću,već su mi maja i marija počele prijetiti..ha ha ha..Tema mog današnjeg muljanja je rođendan od naše Nine Špoljarić..još samo 2 dana da i ona postane "svoj čovjek"..ha ha.Nakon nje na redu smo ja i Maja!!Al opet,i nakon osamnaestog rođendana sve ce ostat isto..Najbolja mi je bila kad je Mare rekla:"Evo vam mojih 18 godina!i dalje moram mamu molit da me pusti van"(ha ha ha)..Naša Nina je već kojih mjesec dana zaokupljena svojim rođendanom,mora da će to biti fešta i pol..Tako vam npr. prof. iz geografije pita "koji se veliki događaj u europi desio u listopadu 1989.?", a naša nina će na to:"ja sam se rodila"..svi smo u razredu prasnuli u smijeh..(prof. je mislila na rušenje berlinskog zida)..ma imamo mi puno bisera u razredu,al moram priznat da smo ja i ona NAJVEĆI!!!ah čujte ,netko i to mora biti,jel da nino??ne znam više što da vam slažem(ha ha ha)..ove subote je bilo odlično vani..ipak je naša milanca slavila rođendan...al što se tiče hotela!!nemam riječi,svake subote sve manje ljudi..ockej!!!dosta za danas!!!!pussssa svima..iVa ;0)

02 listopada 2007

BIG BROTHER

Znate, mene baš zanima koliko vas gleda Big Brother? Što mislite o tome, tko vam je najbolji , tko vas živcira, tko je najzgodniji ili najzgodnija............?? Ja osobno gledam to kad nemam što drugo radit osim učiti.... Najzgodniji mi je Goran, a ni Vedran ne zaostaje... Arsena ne moram ni spomenuti... Krešo je simpa, a Hrvoje??!!!!!!! Od cura ću spomenuti samo Vitu za koju mislim da je malo glupava, a druge cure su na nju ljubomorne iako ne znam baš zašto...možda zbog izgleda...

Ovu temu sam otvorila onak da pričamo malo i o aktualnim stvarima ( kao o Big Brother groznici)... Tko god ima potrebu da nešto nadoda neka napiše komentar.....
Nemojte biti škrti na riječima.....samo pišite pišite pišite

Blog pišu...

Blog pišu...