23 prosinca 2007

Sveta noć...

boomp3.com



Noć je...
Sati tiho otkucavaju,
bliži se ponoć.

Radost je...
Milina ispunjava dom.
Čaroban je smijeh,
zvonke riječi najdražih.



Hladno je...
Obrazi su crveni i hladni
oko srca toplo je.
Pusti Isusa u srce
da se ugrije!

Stazica oko crkve glasna je...
Miris iščekivanja tako sladak je.
Veselje u ljudima snažno je...
Skromne su želje malenih.



Pjesma dušu miluje...
Nježno je polaže u svetu noć.
I mir novi rađa se
rađa se tako nevino i milo,
u nama!


Sve najljepše i najbolje za Božić
od srca Vam želi Maja!

12 prosinca 2007

Will they love you tomorrow like they loves you today?



Dan tako siv, tužan i umoran.
Riječi padaju na to kameno tlo.
I nestaju.... u tisućama komadića.
Težina uspomena proteže se sobom.




Praznina prijateljuje s ono malo snage
što mi je ostalo.
Misli da je mudra.
Oh, kako vara se!
Nek se slobodno pretvori u lijepo,
sjajno i tako milo ništa.



Ja se ne umiljavam sreći.
Takva nisam.
Ne glumim strpljivost
jer ju nemam.
Ja ne pokazujem otpornost.
Ona je davno izgubljena.



I nemam sto lica...
Moje je samo jedno.
Čemu da se pretvaram,
nemam koga zavaravati
kad svi su tako blijedi.
Prave se da razumiju.
Traže istinu.
A ona je zaglavila negdje između
sutra i prekosutra.
Nemoguće ju je stići.



A ja gledam i ne vidim.
Slušam, a ne čujem.
Promatram, a ne uviđam.
Mislim, a ne zaključujem.
Tražim, a ne pronalazim.

Koračam naprijed i pritom gubim se.

04 prosinca 2007

xxx




evo dobile smo komentar od anonimca da napišemo novi post...
nemam nekakvu ideju...

vidjela sam da ste u komentarima pričali o tišini, tj. da je šutnja ponekad bolja...

ali... (uvijek ima ali!)



...što ako zbog šutnje poslije požalimo?
što ako trenutak prođe, sudbina nam da na biranje,
a mi...
šutimo...

...što kada shvatimo da je moglo biti drugčije, možda bolje
da smo nešto rekli?

...a možda je opet sudbina, bez obzira što smo imali izbor,
željela da šutimo...
možda je suđeno da otvorimo srce neki drugi put,
nekom drugom prilikom...

Da se samo prepustimo ili da se borimo?
Gdje ćemo završiti ako se samo prepustimo?

A opet, kako je jedan filozof rekao 'subina vodi one koji to hoće,a
vuče one koji to neće'

pssst...
čujete??
tišina...ali srce, srce sigurno nešto viče!
igra onaj šah s razumom! (kao i život sa sudbinom...)

tko će pobijediti?!



zažmirite i jakooo zaželite želju...



iiiiiii....? .... tko je pobijedio?!




02 prosinca 2007

22 studenoga 2007

...povratak...

Evo, napokon malo vremena i za post, nekako smo svi previše zaposleni posljednjih dana,
školom haraju ispiti, imenik nam je popunjen datumima kao rokovnik nekog zaposlenog odvjetnika...:0)
Ispiti, ispitivanja, zezancija...sve je super...imamo bezbroj planova-od laganog planiranja dočeka Nove do važnijeg planiranja daljnjeg školovanja...
ali nekako...duboko u nama, nešto poput oluje, nešto što razara harmoniju mira
saznanjem da odlazimo...gubimo dio sebe i...tješimo se blistavim planovima i nadom...i tako i treba!
ZAR NE?!
Shhhh...
Čujete?
...srce...
...tuče...
...pokušavam čuti razum,...
...ne čujem ga!!
..a vi?
...Što kaže?!
...kod mene: srce čezne...previše!
toliko jako da se um samo bori za opstanak..ništa više

shhh...čujete sada?


Ni ja...ali s vremenom će nam se javiti...
nešto što će pomoći, potaknuti, ili preliti čašu...


...grudges are a waste of perfect happiness
laugh when you can,
apologize when you should
and let go of what you can't change

love deeply and forgive quickly
take chances.

have no regrets. life's too short to be unhappy..
you have to take good with the bad
smile when you're sad...

love what you got
...and always remember what you had.
always forgive. Never forget.

Learn from your mistakes. But never regret!

08 studenoga 2007

The Best of Friends

The best of friends,
Can change a frown,
Into a smile,
when you feel down.

The best of friends,
Will understand,
Your little trials,
And lend a hand.

The best of friends,
Will always share,
Your secret dreams,
Because they care.

The best of friends,
Worth more than gold,
Give all the love,
A heart can hold.

26 listopada 2007

Pruži mi ruku... želim ti pokazati neki novi svijet...


Prije nekoliko dana cure i ja smo razgovarale o važnosti prisutnosti osobe s kojom želiš dijeliti život, s kojom želiš lijegati, kraj koje se buditi... Mi smo još nezrele i nespremne za takve stvari, ali lako je prosuditi odnosno procijeniti važnost toga, jer nas sve vjerojatno negdje u budućnosti, još uvijek daleko, daleko čeka sve to... Znamo da su to velike stvari u životu, naći odnosno prepoznati osobu za koju ti je svejedno kad te gleda raščupanu bez šminke, kojoj ne smetaju sva tvoja prigovaranja, sitne gluposti i živciranja... i koja te uz sve to gleda pogledom "kako si mi slatka!"... eh onda pretpostavljam da je to TO.


Bez obzira bio to brak ili ne, osjećati se voljenom, važnom i jedinstvenom svakoj curi je od neizmjerne važnosti. Vjerojatno u određenom trenutku, prije ili poslije svaka čvršća veza postane odrasla, zrelija, recimo "punoljetna", spremna za nešto veće i važnije... trenutak kada se njih dvoje odluče za idući korak, za nešto moćnije... za zajednički život.






Kaže jedna: "Pa zamisli usred noći, nešto te zaboli... ili te muči neki problem... koliko je ljepše kad možeš probuditi onog pored sebe i potužiti se što te tišti jer... vjerojatno nećeš moći računati na prijateljicu u svim trenutcima... a i ona vjerojatno ima nekoga radi koga je baš ne možeš ići uznemiravati radi nekih sitnica...!"


... i da, slažem se... treba ti ta osoba pored... jer će ti ona znati pomoći... ovit će te ljubavlju i toplinom, braniti će te od surovosti, nepravde i bolnih udaraca ovoga svijeta!



Prijatelji igraju veliku ulogu u našem životu, oni nam obogaćuju život, oplemenjuju nas... izvor su neke neopisive snage, poletnosti, radosti, smijeha... sa njima je sve lakše... No ni oni najbolji ne mogu biti uz nas baš u svakom trenutku, ne mogu nas pratiti bilo kad i bilo gdje... i oni imaju život, i oni imaju nešto svoje, obitelj, partnera... štogod... zato smatram da čovjeku treba, kako kažu "druga polovica" (iako ne smatram da svatko ima samo jednu polovicu, to tek treba otkriti...), treba nam ona osoba, da ide u korak s nama, da nas hvata ako posrnemo, nesigurno stanemo ili padamo...







Hm, jesu li nam zaista potreba ili....? :)









Drugo je mišljenje da izbirljive cure na kraju ostanu same... Iako se na početku čini da je logički gledano zaista tako, ne bih se u potpunosti s tim složila... Mislim da svakoga čeka netko, a hoće li se taj netko pojaviti kad budeš 15, 20, 30 ili 40 godina, ne možeš znati... jednostavno metodom pokušaja i promašaja možemo dobiti odgovor na to, no što je najvažnije pritom upoznajemo sebe, otkrivamo neke skrivene osobine, bilo vrline bilo mane, te na greškama gradimo svoju osobnost, ono što nas čini jedinstvenom i posebnom osobom kakva zaista jesmo, baš svatko od nas!







A prijatelji bi trebali biti uvijek tu negdje, u nekom kutku srca gdje ih možemo potražiti, da podjelimo radost i tugu, smijeh i suze, jecaj i strepnju...













..bez obzira stvaramo li vlastito carstvo...







Zato ovom stazom ne idi sama,
prekratka je,
suviše trnovita,
puna opasnosti,
skrivenih prepreka...
U dvoje će biti lakše...









P.S. Potaknuta samo našim ženskim razgovorima...
Pusa Svima!
Maja...

22 listopada 2007

šah života...


Život igra šah sa sudbinom, a mi smo samo pijuni...
Možemo pokazati životu naše želje, ali subina uvijek ima opciju
Kako pobijediti...
Pokušavam srušiti njenog kralja...ali...
To je i moj kralj...!
Ako srušim njega... –
Branim kralja života, ali moram dati prednost lovcima sudbine...
Možda mi ulove nekakv lijepi trenutak u budućnosti...!
Srušit ću konja sudbine...
Ne!
Možda neću stići gdje mi je suđeno...možda je on taj koji me mora odvesti!
Ali on onda ruši moju kraljicu, kraljicu života... ljubav...
Ili je ona u kraljici sudbine?
Ako je tamo, što je u ovoj kraljici?
ZNAM!
Moje želje i snovi...
A neka ih ruši...ako je ljubav u onoj kraljici,
Neka konj ruši snove...
A ako ljubav nije tamo?
Riskiram...
Moguće je da se razočaram, ali moguće je i da me iznenadi kao ništa dosada...
A
onda šah više nije bitan...neka pobijedi bolji...


....pooosaaa....

m
a
r
i
j
a






18 listopada 2007

POSTOJI LI SUDBINA??

Neki dan smo cure i ja raspravljale o sudbini. Postoji li sudbina? O tom pitanju se može samo nagađati, ali evo mog mišljenja: Ja mislim da je Bog zacrtao sudbinu svakom čovjeku, ali da je dao mogućnost da sami promijenimo nešto na bolje.. Evo na primjeru onog dečka koji je nedavno poginuo: on je mogao izbjeći smrt tako da je odbio voziti se s nekim tko je popio ili tko vozi velikom brzinom...ali tko će to znati kad se zlo dogodi u trenu.. Tako su i Toše,vozač i menadžerica mogli izbjeći nesreću tako da su se prije puta odmorili jer je općepoznato da umoran i pospan ne smiješ sjedati za volan... Ali nije dobro pričati o tome što bi bilo kad bi bilo...
Mišljenje koje sam gore navela mi nekako najbolje odgovara, ali naravno da to ne mora biti tako.. Svatko ima svoje mišljenje... A ako netko želi podijeliti mišljenje sa znatiželjnima ili ako jeddnostavno voli filozofirati neka ostavi komentar...
peace
respect
compassion
honestly FRIENDSHIP
trust
loyality
fun
love

16 listopada 2007

Tose Proeski
Pratim te

Baci pogled preko ramena kad podjes
kad po meni ko po suhom liscu prodjes
pa me makar laktom u grudi pogodi
makar grub tvoj dodir bio jos mi godi

Baci osmjeh ispod uvojaka barem
da u tvoje misli bar na kratko stanem
ko u usporenom filmu se spotakni
preko mojih nogu ruku mi dotakni

Ref.Pratim te, sve u korak
svaku stopu poljubim
svaku suzu, svaki uzdah osjetim
tu sam da ti nadu vratimako padnes da te uhvatim
Pratim te, i kad ne gledam
po koraku te znam
svaki drhtaj tvoga tijela osjecam
tu sam da ti nadu vratim
ako padnes da te uhvatim
Pratim te....

Kad se ispod tvoga kisobrana stisnem
ja sam sretan iako na pola kisnem
pa me makar laktom u grudi pogodi
makar grub tvoj dodir bio jos mi godi

Ref.

Krv u glavu udari i ko struja ozivi
ovo tijelo bar nakratko ozdravi

Ref.Pratim te(3x)



--po meni je ova pjesma najljepša od najljepših Tošinih pjesama i iako njega više nema zauvijek će ostati u našem sjećanju.. Kada čovjeka više nema, svi za njega govore da je bio dobar.. Toše je zaista bio dobar jer ne može čovjek pisati takve pjesme i glumiti da je nešto što nije... Volio je glazbu i posvetio joj je svoj život... Bio je izvrstan glazbenik, ali još bolji čovjek... Toše, svi te volimo
TOŠE PROESKI


˝Još jedan stepenik samo,
Najteži korak do sad
Uz stare stepenice,
Jer znam da čeka me tamo
Tvoj grešni osmijeh i tvoje lažne trepavice..
Bar se za usnu ugrizi i bit će dosta da znam
Da sam ti značio...
Naša je ljubav u krizi i sve sam shvatio...
Shvatio sam kome noćas zvona zvone...˝

...još jedna smrt, još jedno razočaranje...


Trebamo li gledati sunce svaki dan kao da ga gledamo zadnji put,
Kao što gledamo za svojima voljenima kada krećemo na put?

Trebamo li uživati u njegovu zalasku svjedočeći time njegovoj smrti,
A ujutro opet gledati njegovo rađanje?

Trebamo li ispunjavati poglavlja života planovima koji čekaju budućnost,
A zanemariti sadašnjost?

Ako da, kako ćemo biti sigurni koliko daleko je ta budućnost?
Možda je baš sutra i... to je to... naša knjiga zatvorena...

Nesreća?
Nož u nečije srce,
Kao tinta prolivena po istim onim planovima koje smo imali jučer
A ta osoba je bila u njima... možda...

Sve se događa s razlogom...
Kako naći taj razlog u moru razočaranja i tuge?!
Smrt se ne događa s razlogom!
Smrt se događa jer...
...kako bi voljela znati nastaviti...
Nitko ne zna...


I'm a big big girl
In a big big world
It's not a big big thing if u leave me
But I do do feel
That I do do will
Miss u much
Miss u much
I can see the first leafs falling
It's all yellow and nice
It's so very cold outside
Like the way I'm feeling inside
I'm a big big girl
In a big big world
It's not a big big thing if u leave me
But I do do feel
That I do do will
Miss u much
Miss u much
Outside it's no raining
And tears are falling from my eyes
Why did it have to happen
Why did it all have to end
I'm a big big girl
In a big big world
It's not a big big thing if u leave me
But I do do feel
That I do do will
Miss u much
Miss u much

Za sve one koji sada tuguju, za sve kojima je stalo i za sve koji žive sadašnjost...
Kao što mi je Danči danas rekla da je pročitala u Alkemičaru: 'SRETAN JE ČOVJEK KOJI ŽIVI U SADAŠNJOSTI...'

Za moju Milanu I Mariju Rupčić... znam koliko su ga voljele i znam koliko im je onaj koncert značio...


..kao što je Maja rekla: neka ga anđeli čuvaju!





IN MEMORIAM

Toše Proeski rođen je 25. siječnja 1981. godine u Prilepu u Makedoniji. Njegova je glazbena karijera započela je 1996. godine kada je pobijedio na festivalu „Melfest“.1998. godine sudjelovao je u makedonskom nacionalnom izboru za pjesmu Eurovizije s pjesmom „Ostani do kraja“.1999. godine objavljuje svoj prvi album „Nekade vo nokta“. Iste godine na Skopje festivalu osvaja prvu nagradu publike s pjesmom „Tvoji poljupci na mojoj bijeloj košulji“, a na ljeto održava prvi samostalni koncert u Skopju. U lipnju 2000. objavljuje novi album - „Sinot Božji“.2001. godine na Podgorica Festivalu osvaja 2. mjesto sa pjesmom „Nemir“, a u ožujku 2001. u Skopju održava 5 zaredom rasprodanih koncerata. U listopadu 2002., objavljuje treći album „Ako me pogledaš u oči“, a u studenom 2002. kreće na prvu veliku turneju.2003. pobjeđuje na velikom festivalu Beovizija s pjesmom „Čija si“ koja postaje veliki hit, a Toše kreće graditi međunarodnu karijeru. Iste godine pobjeđuje na nacionalnom izboru za pjesmu Eurovizije. 2004. u Turskoj predstavlja Makedoniju sa pjesmom „Life“. Godine 2004. objavljuje album „Dan za nas“, četvrti po redu i prvi za teritorij Hrvatske i Slovenije, a 2005. Godine objavljuje hit album „Pratim te“, 2006. godine slijedi album „Božilak“ na kojem interpretira tradicionalne makedonske pjesme. U kolovozu 2007. Toše Proeski objavljuje svoj aktualni album „Igra bez granica“ koji već po objavi kritičari u Hrvatskoj nazivaju albumom godine. Posljednji veliki koncert Toše Proeski održao je u Skopju 5.10.2007. godine na gradskom stadionu. Hrvatska publika Tošu Proeskog pamtit će ga po čitavom nizu iznimno popularnih pjesama, a s pjesmom „Veži me za sebe“, ove je godine osvojio Grand Prix 11. Hrvatskog radijskog festivala na Hvaru. Toše je hrvatsku publiku posebno oduševio pjesmom „Srce nije kamen“, najemitiranijom pjesmom hrvatskog radijskog etera za 2006. godinu, a srca slušatelja od 7 do 77 definitivno je osvojio svojom posljednjom grandioznom pjesmom „Igra bez granica“. Toše Proeski svoju je popularnost stekao ne samo iznimnim vokalnim sposobnostima, već i svojom beskrajnom humanošću. Kao jedan od UNICEF-ovih ambasadora, snimio je pjesmu 'This World' za potrebe humanitarnih akcija za pomoć djeci, a iz godine u godinu, kako je njegova popularnost rasla, održavao je sve više humanitarnih koncerata. Djelovao je humanitarno gdje god je zatrebalo, bilo da se radilo o akcijama za djecu s posebnim potrebama, unapređenju obrazovnih mogućnosti djece širom Makedonije ili pak konkretnim akcijama za pomoć siromašnima.


Pročitavši jutros poruku, nisam mogla odmah shvatiti jel to neka šala ili se nešto tako tužno zaista dogodilo...
još uvijek ne mogu vjerovati... zašto On uzima samo najbolje... prestrašno i pretužno... takve stvari pogađaju... Ne mogu reći da sam bila velika obožavateljica, ali volim njegove pjesme, neke su mi posebno drage, neke me podsjećaju na lijepe trenutke vani sa društvom, neke me vesele, neke tješe... i zato mi je prestrašna činjenica da je prekinut život jednog mladog čovjeka, punog života, upravo kada se nalazio na vrhu svoje karijere... Nitko nam neće dati odgovor na pitanje zašto se to moralo dogoditi i zašto je život tako nepravedan, no znam da će njegove pjesme još mnogo, mnogo godina živjeti umjesto njega...

Prerano je otišao...
Neka ga anđeli čuvaju...

14 listopada 2007

A best friend is the one who can look at you with the biggest smile on your face and still knows somethings wrong!

Friends Forever

We will be friends forever
Amigos, buddies, pals
Where you are, I’ll be
No matter how many miles
We will be friends forever
No matter how many mistakes you or I make
Because as long we are friends
There’s nothing we couldn’t take
We will be friends forever
No matter where we’ll be
Because when we leave one another behind
You’ll be in the heart of me
We will be friends forever
No matter how old we are
Because when you’re friends forever
You’ll never be too far.


"Prijatelj se voli onakak kakav jest, a ne onakav kakav bi trebao biti."

...možda Mu je trebao još jedan anđeo...

13 listopada 2007

Za prijatelje...

POTRESENOST
Ponekad se pitamo kamo vodi ovaj život.
Zašto smo ovdje i, do kad ćemo biti?
Najčešće, ta pitanja postavimo onda kada nas nešto potakne ...
Kada nešto unese nemir u nas.
Kada tuga pokuca na vrata.

NEMIR
Kako razmišljati o budućnosti kada ne znamo hoće li još noćas naši voljeni biti uz nas,
Kada ne znamo, hoće li novo jutro promijeniti sve što smo do sada bili...
Kako zamisliti život bez osoba koje čine taj život?


BOL
Kako se probuditi svako jutro znajući da tu osobu nikada više nećete vidjeti?
Kako nastaviti živjeti, kada u srcu,ili onomu što je ostalo od njega, postoji praznina veličine svemira?! Nema joj kraja...


PATNJA
Ponekad se pitamo kamo nas vodi sutrašnji dan.
Hoćemo li se probuditi sretni i takvi otići spavati, ili će nas usred noći probuditi poziv koji će nas promijeniti iz dubine, ili ćemo se probuditi pa će nas zaprepastiti poziv dok se spremamo za svakidašnjicu, svakidašnjicu koja je tog trenutka prekinuta,
Nova stranica u životu okrenuta, a na toj stranici...jedno ime manje........
Ime koje toliko znači, odjednom nestane i...toliko boli okretati one stranice unatrag, gledati u njega i očekivati da će se pojaviti u onom poglavlju knjige kroz koje sada prolazimo.


Ponekad se pitamo što bi bilo kada bi se to dogodilo...
Neki se pitaju, a neki to proživljavaju.

Sada shvaćam da za ništa nije prerano...ako sad počnemo ispunjavati one stranice, naša knjiga će ostati bogatstvo koje će nečije suze oplakati i zauvijek primiti u svoje srce...

... ovo gore su moji strahovi, tj. strah za moje prijatelje i obitelj koji su mi sve u životu i jednostavno ne mogu zamisliti sebe bez njih... potaknuti su nesrećom u kojoj je jedan mladi dečko izgubio život, a drugi se još bori za njega... neka se svatko tko ovo pročita sjeti svojih prijatelja i bljižnjih i ,..barem jednom od njih pošaljite poruku koja govori koliko vam znači ta osoba...

Znam da je post depresivan, ali poslije ovoga danas, razmišljala sam puno i...morala sam se nekako izraziti, a ovo mi je nabolji i najlakši način za to...
Nadam se da vas nisam bacila u depru, ali ovakvi događaji te potaknu da pobliže promotriš sve kutke života i potražiš ono bitno u njima...
A mojim curama...hvala vam što ste uz mene i što ste posebne!!!
Hvala vam za svaki dan koji mi ispunite smijehom, zezancijom... Hvala vam što me slušate i što mi se povjeravate...hvala vam za to što jeste!


marija
"Ako imaš prijatelja često ga posjećuj, jer trnje i korov brzo rastu na putu kojim se ne korača."

12 listopada 2007

...biseri, biseri...

Evo malo bisera još iz prvog i drugog razreda, šteta što dalje nismo bilježili...
Uglavnom, hehehheee.... ŠAljeM PuSE svim našim BiSSerČiĆĆIMa....!


-MAJA V.: Homo homini lupus...čovjek je čovjeku pas! (ispravak: vuk)
-PROF.ŠTEFANAC: Kako ćemo skraćeno zvati Sveto Rimsko Carstvo Njemačke narodnosti? ..-IVA:SRCNJN!! (ispravak:Njemačka)

-Koja su obilježja Europske unije?
TATJANA: Zastava, himna i Carla del Ponte!
-PROF.ŠTEFANAC: 'Postojali su homo sapiens, homo erectus i da ne pričam dalje bilo je još puno takvih homića...'
-Tatjana odgovara lektiru i kaže: 'Laurin otac je stvorio...rodio još djece...mislim napravio

hehehe...evo trenutno samo ovo..ostatak slijedi, ..
vikend je pred nama, uživajte, odmarajte, malo i učite, uglavnom zabavite se...!!!!

puno pozzz-a svima od marije...!!!
kusss, kusss...





09 listopada 2007

SRETAN TI ROĐENDAN!



Draga Ninči!
Želimo ti još jednom sve najbolje i najljepše za 18. rođendan, da nam ostaneš takva kakva jesi... da ti se ostvare se želje i sve ono lijepo što si sama poželiš s puno sreće, zdravlja, uspjeha i ljubavi naravno!!!

Pusssamo te... mwa!
Tvoje curke!


Ljudi su katkad neuračunljivi, nelogični i sebični. Ipak im oprosti!
Kad si brižan, ljudi te mogu optužiti da imaš sebične motive. Ipak, budi brižan!
Ako si uspješan steći ćeš i lažne prijateljei istinske neprijatelje. Ipak, i dalje budi uspješan!
Ako si iskren i prostodušan, ljudi će te pokušati prevariti. Ipak, budi iskren i prostodušan!
Ono što ti izgrađuješ godinama netko može porušiti u trenutku. Ipak, gradi!
Ako si spokojan, miran i sretan, ljudi mogu biti ljubomorni. Ipak, budi sretan!
Dobro koje učiniš danas, ljudi će zaboraviti sutra. Ipak, čini dobro!
Daj svijetu najbolje što imaš, vjerojatno neće nikada biti dovoljno, no ti ipak daj svijetu najbolje što znaš i imaš!
Ako pogledaš bolje, na kraju je ipak sve to između tebe i Boga.
Nikad nije ni bilo između tebe i njih!
Majka Tereza

07 listopada 2007

aAlLlLlLoOoO aMiGOs!!!!!

hej ljudi moji..evo napokon sam i ja počela surađivati u uređivanju ovog bloga..A sto ću,već su mi maja i marija počele prijetiti..ha ha ha..Tema mog današnjeg muljanja je rođendan od naše Nine Špoljarić..još samo 2 dana da i ona postane "svoj čovjek"..ha ha.Nakon nje na redu smo ja i Maja!!Al opet,i nakon osamnaestog rođendana sve ce ostat isto..Najbolja mi je bila kad je Mare rekla:"Evo vam mojih 18 godina!i dalje moram mamu molit da me pusti van"(ha ha ha)..Naša Nina je već kojih mjesec dana zaokupljena svojim rođendanom,mora da će to biti fešta i pol..Tako vam npr. prof. iz geografije pita "koji se veliki događaj u europi desio u listopadu 1989.?", a naša nina će na to:"ja sam se rodila"..svi smo u razredu prasnuli u smijeh..(prof. je mislila na rušenje berlinskog zida)..ma imamo mi puno bisera u razredu,al moram priznat da smo ja i ona NAJVEĆI!!!ah čujte ,netko i to mora biti,jel da nino??ne znam više što da vam slažem(ha ha ha)..ove subote je bilo odlično vani..ipak je naša milanca slavila rođendan...al što se tiče hotela!!nemam riječi,svake subote sve manje ljudi..ockej!!!dosta za danas!!!!pussssa svima..iVa ;0)

02 listopada 2007

BIG BROTHER

Znate, mene baš zanima koliko vas gleda Big Brother? Što mislite o tome, tko vam je najbolji , tko vas živcira, tko je najzgodniji ili najzgodnija............?? Ja osobno gledam to kad nemam što drugo radit osim učiti.... Najzgodniji mi je Goran, a ni Vedran ne zaostaje... Arsena ne moram ni spomenuti... Krešo je simpa, a Hrvoje??!!!!!!! Od cura ću spomenuti samo Vitu za koju mislim da je malo glupava, a druge cure su na nju ljubomorne iako ne znam baš zašto...možda zbog izgleda...

Ovu temu sam otvorila onak da pričamo malo i o aktualnim stvarima ( kao o Big Brother groznici)... Tko god ima potrebu da nešto nadoda neka napiše komentar.....
Nemojte biti škrti na riječima.....samo pišite pišite pišite

30 rujna 2007

Pozzzz svima....




Reći ću ti tko je pravi prijatelj. To je čovjek pred kojim možeš biti onakav kakav jesi. Možeš mu razotkriti svoju dušu. On ne zahtijeva da budeš drugačiji, nego te prihvaća da budeš kakav jesi. Kad si s njim, osjećaš se kao zatvorenik kojeg su proglasili nedužnim. Njega se ne moraš čuvati, kažeš mu sve iskreno što misliš, tvoje nelogičnosti i sve ono što drugi ne razumiju i osuđuju. Kad si s njim, slobodnije dišeš. Možeš mu povjeriti svoje male ispraznosti, zavisti, mržnje, sitne zlobe i besmislice. Sve to nestaje u bijelom oceanu njegovog razumijevanja. Njega možeš izgrditi, zapostaviti, uvrijediti i što je najljepše, ostani miran, jer to ništa ne mijenja na stvari, on te jednako voli. On je kao vatra koja pročišćava do srži. Kad si s njim, možeš pogriješiti, zaplakati, moliti, nasmijati se... On sve to vidi, zna i voli te! Za moje prijateljice koje su sve ovo...


Ciao, ciao!

Evo i mene... da i ja napišem koju pametnu :))...
Uglavnom, kod nas je sve ok... pomalo štreberski... u školi počinje biti napeto, no eto, tako to mora!
Ova slikica gore je za nekoga tko nam se zaljubio........ ujeeeee! Strah, nervoza, iščekivanje, zaboravljivost, neobuzdani smijeh, misli su daleko, srce kuca jače... minute puno znače!! Ali sve joj je oprošteno, kad je ljubav u pitanju!

Svima puse... čitamo se! Mwa!
Maja

22 rujna 2007

...svim curama...



"Život ne bi trebao biti put čiji je cilj doći do groba
sa atraktivnim i dobro očuvanim tijelom.
Bolje bi bilo da do njega stignemo sa čokoladom
u jednoj i martinijem u drugoj ruci,
totalno potrošenog tijela, uz povik
"Au, kakva vožnja!"

20 rujna 2007

Evo za početak isprika jer još nemamo snimku Nine Filipčić i njenog hita (već poznatog među nama :-)

Hvala Mateji na čestitkama...! Nadam se da će se barem dio mojih željica ostvariti... vidjet ćemo!

Počela sam sa mudrim mislima, pa ću se potruditi pronaći one najljepše i najmudrije jer i sama vjerujem da mogu biti izvrsni vodiči u životu, tj. kroz njega...

Čestitog čovjeka poštuju čak i oni koji to nisu. Cijeni riječi. Svaka od njih može biti tvoja posljednja.

Kad ljubav hoće govoriti, razum mora šutjeti.

Ništa nije tako loše da ne može biti gore.

Prijatelje stvara sreća, a nesreća provjerava.

Smatram da je smijeh jedna od najozbiljnijih stvari.


mary...

LIJEPE MISLI...

Svi mi možemo izdvojiti barem jednu poslovicu ili lijepu izreku koja nas nije ostavila ravnodušnom, i za koju možemo reći da je moto našeg života... Kakva god poslovica bila zasigurno je istinita...iako ponekad može biti okrutna...
Pa evo nekoliko lijepih misli pa se netko možda i pronađe u nekoj od njih:

  • Svaki čovjek dobro zna da na svijetu živi samo jednom, da je on nešto jedinstveno, i da ni u najrjeđem slučaju ne može od tako divne šarolike raznovrsnosti po drugi put nastati nešto tako jedinstveno kao što je on.
  • Čovjek je odgovoran za ono što jest.
  • Tko će to učiniti, ako ne ti? Kada ćeš to učiniti, ako ne sada?
  • Kažem da pravednost nije ništa drugo nego korist jačega.
  • Usprkos svim lažima, naporima i srušenim snovima, ovaj svijet je ipak divan..

19 rujna 2007

Pronalazak, sreća, nada, bol, čežnja, ...


Škola je ooodavno počela i,...sve se čini u redu, u onoj kolotečini... ali, kad gledam naš razred, nas 17, sve se promijenilo...toliko osjećaja, napetosti, imam osjećaj da svi traže nešto, nešto toliko nedostupno pa se, pod prtiskom iskaljujemo jedni na drugima... Čudno mi je sve to...maturalac je prošao, lagano klizi u zaborav, koliko god se mi trudili ostaviti ga u sjećanju gledajući bezbrojne slike, svakim danom prisjećajući se dogodovština i nezgoda koje su nam se događale, zaborav nadvladava...
Možda svi shvaćamo, tj.bojimo se da će tako biti i sa srednjom kada odemo na faks, kada nam se putovi razdvoje, bojimo se da će sve ovo sada jednostavno nestati... Strah od novih ljudi koji će pokušati zamijeniti prijatelje, strah od drugog grada... Jedno sigurno znam- nitko neće dobiti mjesto mojih prijatelja, mojih cura koje toliko volim jer me nisu nikada iznevjerile,... Ljudi dolaze, prolaze kroz naše živote, neki ostave lijepa sjećanja, neki ostave čežnju,a neki samo odu...a prijatelji ostave-sebe, nikada ne odu, to je ono što ih razlikuje od ostalih ljudi ...

TAJNA SREĆE

Ostati ljubazan
Kad su drugi loše raspoloženi
Biti vedar
Kad se drugi tuže i kukaju;
Zasukati rukave i djelotvorno pomoći
Kad drugi samo govore;
Moći oprostiti
Kad ti drugi nanesu zlo.
Sreća je naplativa
Jer kupovna moć sreće zove se ljubav,
A ljubav postoji samo besplatno.
Sreća nije na drugoj obali.
Nije kod drugih, za koje misliš da su sretniji.
SREĆA JE U TEBI!

...sve na svijetu prolazi kao morski val, al jedno ipak ostaje-PRIJATELJSKI ZAGRLJAJ!

Ovo su misli mojih Nina...Špoljarić i Filipčić...cure hvala vam za njih!!!!

...vrijeme prolazi, na nama je odluka hoćemo li trčati za njim ili živjeti ukorak s njime i uživati... jedno je jasno: nitko ne zaslužuje to prolaziti sam- trčao on za vremenom ili uživao u njemu, treba mu netko tko će ga hrabriti, držati za ruku i tješiti...

---ovo posvećujem svim svojim prijateljima, onima s kojima sam svaki dan i bez kojih ne mogu zamisliti svoje dane, onima koje sam susrela nakon dugo vremena i shvatila da nam daljina ni vrijeme nisu uništili prijateljstvo, te svima koji me slušaju...(bila dobre ili loše volje...)...

Pusssaaa svima!!!

Marija

ZLATNA MISAO

Budi čudo.
U svom i u tuđim životima.
Budi zvijezda.
To je najvažniji posao na svijetu-svijetliti.
Pa kad tamo iz svemira neki mali alien pogleda u zvjezdoskop vidjet će-tebe, zemljanina koji je ugasio mrak.


N.F.
E tak sad vidim koliko gram. pogrešaka imam...to mi je kad se žurim... Duboko se ispričavam.. nina f

NAŠA MARY POSTALA PUNOLJETNA....

..............i tako vam ja napišem brdo stvari o Mary, njezinom rođendanu i svim zanimljivim događanjima pretprošle subote i odem ja odmah moderirat komentare kako se ne bi poslije vraćala na blog i cijeli taj tekst mi se izbriše, a sad mi se neda opet sve to ponovno pa ću ukratko... A što ću, učim na greškama Uglavnom Mary je imala 18. rođendan i tako mi došli malo do nje, plesali , zafrkavali se....neki su si malo popili, neki su bili "bolesni"..ali ono najvažnije je da su svi uživali.. Bilo je sve super dok nismo došla van u Slunj..tada su se svi raspršili...neki u Gap neki u Hotel.... ja ubrzo otišla kući...ali moram spomenut da su najveselija bili "2 praščića" (znat će oni na koga mislim)... Moram spomenut da je Marija dobila punno fora poklona...meni je najbolji bio filmić koji je dobila od Maje...kada to gledaš jednostavno moraš plakat....
Veliki pozdrav od Nine F.

12 rujna 2007

malo misli...malo poslovica...

...Možda Bog želi da tijekom života upoznamo što više ljudi kako bismo znali prepoznati prave kada naiđu...

TEMELJNI ZAKON ZIVOTA JE RADOST. MISLI NA USPJEH I BIT CES USPJESAN. MISLI NA SRECU I BIT CES SRETAN. MISLI NA ZDRAVLJE I BIT CES ZDRAV. TVOJ ZIVOT JE PRODUKT TVOJIH MISLI. MISLI IMAJU SNAGU OSTVARIVANJA.

...Jedna od najrasirenijih bolesti je - dijagnoza.

...Kad vam filozof odgovori na postavljeno pitanje, vise i sami ne razumijete sto ste ga pitali. (danas smo imali filozofiju pa evo...ovako ćemo definirati taj predmet i...svi dobiti 5!)

06 rujna 2007

EVO JOŠ MALO SLIKICA S MATURALCA KAKO NEBI BIO ZABORAVLJEN.......

O SREĆI

Okitila se jedne nedjelje Sreća jer je odlučila da posjeti ljude. Zakucala Sreća na prva vrata.
-Tko je?-upita prvi čovjek.
-Sreća.-odovori Sreća
-Divno! Dođi da te pojedem! I pojede je čovjek i bi sretan.
Zakucala Sreća na druga vrata.
-Tko je?-upita drugi čovjek.
-Sreća.-odgovori Sreća.
-Divno! Dođi da te popijem!
I popije je čovjek i bi sretan.
Zakucala sreća na treća vrata.
-Tko je?
-Sreća!
-Divno! Dođi da te odnesem u kasicu!
I stavi je čovjek u kasicu i bi sretan.
Zakucala sreća na četvrta vrata.
-Tko je?
-Sreća!
-Divno! Dođi da te poklonim prijatelju.
I pokloni je čovjek prijatelju i bi sretan.... I Sreća bi sretna.....

28 kolovoza 2007

...heeej ljudi!!

Marija je...
Evo da se i ja malo javim, bila sam malo u Zagrebu pa malo u Karlovcu pa se nisam stigla javiti...
Uglavnom, bilo je oooodlično, još od Rakovice, tj.sv. Jelene gdje smo se tako isplesali... uff... Drago mi je što se Domagoju i Dariu svidjela Rakovica i ljudi, ...
Svarno smo uživali svi zajedno...sve u svemu, lijepa feštica s puno plesa, hm i pića, vatrometa...
U Zagrebu sam malo kupovala knjige, više kupovala NEpotrebne stvarčice (cure!!)...Bila sam vani tamo, u San Antoniu, Black & Whiteu i nešto malo u M&M... Da su mi tamo bile moje cure, poznavajući ih, plesale bi do zore ...! UŽIVANCIJA!
U nedjelju sam bila u Karlovcu, nastupila je Crvena jabuka, isplesala sam se sa mojom Ivom i Ninom...šaljem im puse... Uglavnom bilo mi je zabavno, još malo imamo vremena prije škole pa to treba maksimalno iskoristit, tko voli Prljavo kazalište, u petak su u Karlovcu ...!
Ljudi moji, čujemo se,
uživajte, zabavljajte se, odmarajte, plešite, izludirajte se,


šaljem vam svima pusu!!!
Marija

p.s. Ivi! Mala moja piši post! Hitno! :')

20 kolovoza 2007

Ciao ljudi!


Evo odlučih se samo kratko javiti i staviti koju slikicu... ovaj vikend je bilo zanimljivo pa imam dosta fotkica, a obećala sam to sve staviti ovdje... :)


U petak i subotu bili smo u Rakovici i bilo ja jako lijepo... meni osobno, bilo je bolje nego u Slunju za dane grada... samo ovom prigodom, iz Zagreba je došao i Domagoj, s kojim smo bile na maturalcu, poznatiji kao Kapec.. koji je oduševljen ovim krajem i ljudima, samo što su sve cure njegovih, tj naših godina u vezi sa starijim dečkima... pa nije ništa upecao... ali jbg.. bit će bolje drugi put :)) U petak su svirali Baruni, Ana i ja smo došle malo kasno... negdje oko pola dvanaest, jer smo se u zadnjem trenu smislile da ćemo ići... pa smo dosta propustile... ali svejedno, meni je bilo odlično! Dobro sviraju... za plesati, odlično... na kraju smo se išle slikati, poslije slikanja ja sam otišla, a Ana i Nina su još ostale pričati sa onim pjevačem... pa ih je pozvao na piće... ali curke nisu pristale :))...


U subotu je bilo još bolje... svirao je Horizont.. počeli su dosta rano, još je bio dan, negdje petnaest do osam... pa sve do jedan i nešto poslije ponoći, sa nekoliko stanki... Sviraju više one narodne, iako nisam preveliki obožavatelj ovakve muzike, za plesat je bilo sve dobro... a sudeći po reakciji ljudi... bilo je za 10! Onako veselo, baš kako treba da bude na ovakvim feštama... Lijepo su to Rakovčani organizirali.... sve pohvale!!!


Ja sam kratko napisala svoj osvrt... curke javite se i vi!


Šaljem pusssu, uživajmo još ova dva tjedna!


Mwa, mwa!


Maja

12 kolovoza 2007

helllloooooooo!

Hej ljudi!

Evo mene malo,..Maja nam je u Bjelovaru, šaljem joj pusu...!

hm_dobila sam kritiku, tj. savjet da slobodno više pišem... Iskreno, nemam neku temu, nemam ideje,...uglavnom, ljeto nam se lagano bliži kraju (užas!!!), zamalo ćemo biti u školskim klupama, prepričavat doživljaje, ...rutina,ali ono bitno-opet ćemo biti svi na okupu!!!_ allright!!!
Prošli su dani grada Slunja kao što je Maja rekla, ja sam bila samo u subotu, i bilo je fantastično...! Ja sam bila s ekipom koja je bila u Gapu i..ma dj Marko je zakonnn..
hehe_!
Malo smo čuli pjesme koje ondje i nisu česte, čak je svirao nešto od Tonya Cetinskog...ma uživancija!

Sinoć smo bili vani...barem oni koji su kod kuće...rasuli smo se, nigdje nikog! Jedino nam je štef na istom mjestu subotom-za šankom u 'Hotelu' i moram ga pohvaliti, stvarno se snašao! BRAVOOO!

eVO 14.8 počinju dani piva i već su pali neki dogovori, mislim da će biti odlično,...
Nemam pojma tko sve nastupa, znam samo za Thompsona prvu noć a dalje...

Evo toliko od mene za sada, kad mi padne na pamet kakva ideja, odmah ću je zabilježiti!
svi iz budućeg 4.d...upisi su 31.8!! nemojte da tko zaboravi doć!! hehe

__pozz svima__!
uživajte još malo, a onda u nove pobjede!! pusaaa

Mary

07 kolovoza 2007

Hey-ho!


Ciao ljudi! :)

Evo moram se kratko javiti, i staviti malo novijih fotki... uglavnom sve je za 5!

Prošli su nam Dani grada... najveća događanja u gradu, sve fešte i feštice.... i bilo je lijepo, svega i svačega se tu moglo za naći... za svakog ponešto... Meni je nekako u subotu bilo najbolje, kad je sviralo nekoliko bendova, jer su mi njihove pjesme bile više za zafrkanciju i ludiranje... a moram priznati da su mi naši iz Slunja bili najbolji! Prvo pohvale Maji i dečkima... odlični su, bravo, bravo! Ostali isto super sviraju... i tako, onda malo van... u Hotelu je isto bila OK muzika, a do Gapa nisam stigla... kažu da je tamo bilo isto super i da je bilo puno ljudi... no eto, ovisno o ukusima... U nedjelju nisam bila, ali čujem da je također bilo ludo dolje na trgu! A ono što mi je zapelo za oko sinoć, kada je Alfa svirala na trgu... je da su se mladi i stari zajedno uživali... ne znam točno koja je pjesma bila, negdje pri kraju, i plesalo se kolo... i u njemu je bilo puno ljudi, iz svih generacija i to je bilo onak simpatično za vidjeti, jer živimo u takvom vremenu, kada se mlađi i oni nešto stariji jako razlikuju... no eto, koja kap alkohola, puno dobre volje i želje za zabavom i svima je super!

Iva se vratila sa Krka, pa se nadam da će se i ona sada javiti...
Pozdrav svima... mwa, mwa, mwa!
Maja


03 kolovoza 2007

Maturanti... super zvuči...

Evo da se i ja javim... Maja me potaknula na razmišljanje - o svemu! To mi je već zakržljala funkcija-škola je davnoo završila..hehe! Bila sam malo u metropoli, gledala grad, zgrade, parkove, igrališta, kafiće...prijatelje na klupicama... Sve je to lijepo, savršeno, ali kad se sjetim Slunja...poseban je to osjećaj! Prisjetim se 5.mjeseca kad su nam maturanti odlazili...kako smo svi bili u nekakvoj vrsti depresije, ali ne zato što su oni odlazili, već zato jer su nas podsjetili da smo mi slijedeći...Da smo mi na redu rastati se od svega što nam je uzimalo većinu vremena, oprostiti se od prijatelja s kojima smo provodili ostalo slobodno vrijeme...Naposlijetku, na redu smo otići od kuće...Bilo bi zanimljivo kad bismo svi otišli u isti grad, ali ne idemo... Nećemo više zajedno ići van, naručivati pjesme u 'Gapu' niti kritizirati užasne pjesme u 'Hotelu' ... Ali doći će ljeto, svi ćemo se skupiti kući, željni Rastoka, Plitvica, Tina, Lea, ... Vladali smo jedno vrijeme Gapom I hotelom... Obavezno išli van, već u ponedjeljak znali tko će što nositi, tko će s kim ići...hehe...jednostavno uživali_! Sada je to nekako popustilo... Možda je vrijeme ubilo želju za dokazivanjem, možda se spuštamo sve dublju u 'zečje krzno' propuštajući tako velika pitanja...možda smo našli sebe u nekim pitanjima pa dalje ni ne tragamo! Možda...,ali bitno je da ostane tinjati onaj žar, žar koji je nekada izgarao u želju za plesom, zabavom...važno je da se on svako malo rasplamsa... važno je da mi ostanemo generacija prvih gimnazijalaca koji su uživali kad kod im se pružila mogućnost jer...jednom se živi, a život nije samo planiranje budućnosti već i uživanje u sadašnjosti! Malo sam se zadubila, sjetila sam se da imamo filozofiju u 4.razredu pa da vidim kako mi ide... Iiii? Što mislite, kako filozofiram?! :o)

Ljudi moji, uživajte, počinju dani grada Slunja, moramo malo bodriti domaće grupe kojima supeerr ide...preko vikenda ćemo fotkat pa to sve na net_! Pozdravljam našu MoJoJoJo koja nastupa u subotu!

Pusa svima od MARY_!
!_pozz_:o)

02 kolovoza 2007

...vrijeme tako tiho izmiče...



Pogledaj ih samo... tako maleni, tako slatki, tako bezbrižni...

Podsjetilo me na djetinjstvo... i onda sam shvatila da ovo vrijeme nekuda jako žuri, ali sasvim polagano i nevidljivo... shvatila sam da mi je sada tako lijepo... i da želim zadržati ove trenutke, ovo vrijeme... kad smo više-manje bezbrižni, luckasti, veseli, radoznali... jednom rječju tako mladi...

Za nešto više od pola godine navršit ću osamnaest... neki naši frendovi već jesu, neki će za mjesec, dva, tri... ja za nekih sedam... i koliko god se tome radujem, jer je to nekakav jubilej, to se pamti... postaješ punoljetan, imaš neka prava, no i obaveze, te koliko god to zvučalo primamljivo jer ćemo se i konačno "zvati" odrasli... to me polako i plaši. Shvatila sam da ćemo imati neku veću odgovornost, za sebe, svoje postupke, želje i nade... da ćemo uhodati u malo teži svijet... iako smo i još ćemo neko vrijeme biti pod roditeljskim okriljem, stvari će se polako mijenjati... Završetkom 4. razreda upisat ćemo faks, i time jednostavno odlazimo... odlazimo iz doma u surovi, nimalo jednostavan svijet... Kao prvo odlazimo iz roditeljskog krila, iz svoje kućice, iz svoje ulice, neselja, sela, grada, zavičaja... i tko zna hoćemo li se ikada više vratiti i živjeti na isti način... neki će završetkom faksa, naći negdje posao, preseliti se, i započeti vlastiti život pun obaveza, briga, te svakodnevnih borbi... tako da jednostavno mislim da je ovo najljepše vrijeme, i ne želim da mi ono samo tako prođe, ne želim ga potratiti, ne želim ga prokockati... svaki dan nam mora biti dragocjen, svakom danu se trebamo radovati... No najviše me plaši da ću izgubiti prijatelje, ono najljepše i najvažnije što sada posjedujem... da će izlijediti sve uspomene, da ćemo izgubiti tu šašavost i ludost koja nas sada drži... Svjesna sam da život donosi sa sobom kako ono ružno, tako i ono lijepo... da nas čekaju neki novi ljudi, neka nova poznanstva, nove ljubavi, novi promašaji, nova iskustva, nove nade, želje, ciljevi, prepreke... svega će biti... i koliko sve zvuči zanimljivo i uzbudljivo... bojim se... Hoćemo li se za nekoliko godina uspjeti svi skupiti... hoćemo li se izgubiti, hoćemo li se poznavati, poštivati, voljeti?!

I zato... ono što nas čeka, trebamo što bolje iskoristiti... ostatak ljeta se što ljepše provesti, izludirati, nauživati, naplesati, napuniti baterije, školska godina će biti naporna... ali je moramo iskoristiti do maksimuma... jednostavno moramo!!!!!

Pozdrav svima koji nas čitaju, poznaju i nepoznaju.... Vidimo se subotu!

... i čestitamo Ani... cura je položila vozački!!! Bravo, bravo! Svaka čast!

Pusssek! Mwa!

Maja

23 srpnja 2007

Ludosti učinjene u mladosti ne može nadoknaditi sva mudrost u starosti...

...kad ovo čitam, stvarno ima smisla...drago mi je zbog svega što se dogodilo, što imam odlične prijetelje- najbolje !Drago mi je što uživamo zajedno i kad pomislim da je jedan dan, jedan jedini dan mogao izbrisati sve ovo što imamo...uff...UPISI u srednju! Svi smo se dvoumili kud će tko, koji smjer, koji grad...a onda-otvara se gimnazija u Slunju! To je to-barem sam ja pomislila, a vjerojatno i svi koji sada idu sa mnom u razred...Baš sam o tomu pričala s Ninom Špoljarić...Ona nije htjela u gimnaziju u Slunj, više ju je frendica nagovorila, a ta ista frendica je uskoro odustala i prebacila se u drugu školu...Ali tako mi je drago što ju je nagovorila, a i Nini je...! S Ivom i Majom sam se toliko zbilžila, a smiješno je to što se znamo od osnovne- viđale smo se svaki dan 8 godina, a progovorila sam tri riječi s njima (različiti razredi pa nismo komunicirale)...a sad smo...ma fantastične su! Tako sam poznavala iz viđenja i Ninu Filipčić, Ana-Mariju, Sanju...sad smo si svi super! He, što smo sve prošli, i kako smo se držali u nekim situacijama zajedno...to puno znači! Napisala bi koji biserčić iz razreda, ali nisam sigurna da bi to dobro prošlo(HEHE)...prvo moram tražiti dopuštenje nekih osoba(malo ih je, ali biseri su im...za 10!)
Moram tražit pomoć Maje cindrić-ona zapisuje sve pa...
Neću dužiti, ovo mi je palo na pamet,...pa rekoh da napišem koju riječ...
evo da pozdravim naše 'turiste': svoju sestričnu Dijanu (sretno na vozačkom!) i Majinu sestričnu Mateu koja je uživala u subotu vani...super pleše :0)
pufa sfima!

_mary_!

...evo i mene!

Da ljudi... svima pozdrav!
Evo i ja sam uhvatila vremena da se malo javim. Kao što je Mary rekla... ne stigne se pisati... ali evo... danas nisam na Korani, pa imam više vremena... jučer sam bila na moru, pa me sunce malo opalilo, slabo sam spavala, pa sam danas za ništa, neda mi se nikud...
Uglavnom... sve je za 5... na praznicima je super, kupanje, izlasci, društvo.. ma uživancija!
Htjedoh završiti s pričom s maturalca, ali nikako... uglavnom, ja ću to malo skratiti, jer se puno toga izdogađalo, a imam osjećaj kao da sam pola toga zaboravila... spomenut ću ono najzanimljivije što pamtim, znam da će još ostati hrpa stvari što bi drugi rado spomenuli, pa nek me podsjete i više ne pamtim kak je išlo po redu, pa ću otprilike.... :) E da... što se tiče boravka u Budimpešti zaboravila sam spomenuti karikaturu... jedan je lik za određenu lovu, nacrtao Mariju, Zdravku, Ivu i Maju C. u zgodnim pozama... pa pošto ja nemam tu sliku od te karikature... Mary ti je stavi, može??
Prva dva dana u Pragu, odmah poslije doručka išli bismo našim busom u centar grada jer se hotel nalazio dosta izvan centra, ali u gradu... nakon šetnji, obilazaka svih poznatih znamenitosti i ljepota Praga... vodič bi nam dao dosta slobodnog vremena, koje smo mogli iskoristiti kako to sami želimo... pa su tako neki obilazili trgovine, butike i ost. i shoppingirali, neki su tražili gdje ima kakva dobra klopica i jeftino pivo, neki su tražili lijepe suvenirčiće... uglavnom dio kad smo bili slobodni, svima je bio najdraži i zasigurno najzanimljiviji! Što se tiče shoppinga nikako ne smijem zaboraviti spomenuti New Yorker... ogromnu trgovinu u sred Praga, u kojoj možete naći lijepu, modernu, kvalitetnu i dosta jeftinu odjeću, ali i donje rublje, obuću, nakit, torbe, naočale, kupaće kostime... Gotovo svi (barem iz našeg razreda) našli su si tamo ponešto... čak i naši dečki... koji inače nisu ljubitelji shoppinga kupili su si tamo hlače, i od silne robe oni su sebi odabrali iste hlače... pa smo ih malo zezale... Ima jedna fora s kojom smo se zezali na svoj račun: "Kako ćeš prepoznati naš razred ako se izgubiš? - svi nose crno-bijele New Yorker vrećice!!!" - hehe... ali neka, svi su bili zadovoljni svojm novom oblekicom! Što se tiče hrane, nismo se upuštali u probavanje nekih delicija i tradicijske kuhinje, već smo išli na sigurno... pa je većina jela pizzu, ili nešto u McDonaldsu... cure i ja jele smo dosta dobru pizzu... Nina Š. i ja išle smo u neki restoran, u kojem smo se najprije dogovarale kako naručiti, no onda je konobar skužio da pričamo hrvatski pa nas je pitao na hrvatskom odakle smo, bio je makedonac pa kuži... pa smo prasnule u smijeh, i tako, uglavnom pizza je imala sve obične sastojke i puno maslina.... i bila je odlična... i tako... još par puta u gradu srele smo ljude ili iz Hrvatske ili okolice... Ostale cure su u bile u jednom drugom restoranu, za kojeg su pričale da je isto jako dobar i da je pizza bila super, tako da savjet svima koji budu išli u Prag: "Idite na pizzu!", samo pazite, jer su naše profesorice, zbog malih problema se engleskim jele pizzu od ribe koja im nije nimalo odgovarala... :)
U Pragu smo se malo zeznuli što se tiče vremena... većina je ponijela isključivo ljetnu odjeću, jer smo očekivali vrućine kakve su bile i tu.... no tamo je naglo zahladilo.... pala je kiša, puhao je hladan vjetar, pa su se neki malo smrzavali... dok nisu otišli do neke trgovine po nešto toplije...
Tako umorni od hodanja gradom, vratili bismo se u naš hotel Mars koji je bio u Kubanskim namestima... tako se zove taj dio Praga, i stanica na kojoj smo obični izlazili kada smo išli tramvajem... u hotel na večericu, koja nije bila baš nešto... ali nismo ni očekivali veeeeliki luksuz... Pa nakon toga kupnje odnosno tuširanje, pa feniranje i peglanje, ili uvijanje, pa tražnje neke obleke... što sa čim paše.... većinom smo međusobno posuđivale odjeću i obuću... tako da bi kombinacija bila što bolja, i da bi se pokazele u što boljem izdanju... tako da su frajeri doslovno padali na Hrvatice u disku, hehe... Nakon dvosatnog lickanja, išle smo na tramvaj koji je bio nedaleko od hotela, i krenuli prema disku... sjećam se da se stanica na kojoj smo morali izaći kad se ide u disko zove Narodni divadlo... ah uspomene.... i da smo (čini mi se) u disko išle brojem 22, a iz diska brojem 57 ili 59 (đizzz... koja memorija ... heh)
Eh da... DISKO... to sad baš riječima neću moći lako opisati... jer je bio (i još uvijek je) ...presavršen!! Zove se Karlovy Lazne... ima čini mi se 4 kata... onaj skroz gornji nije bio otvoren kada smo mi bili, ali vidila sam na netu da ima još jedan dio gore... Najprije, na ulazu, security pregleda dečke sa onom spravicom i malo ih ispipa .. :) , a curama malo zavire u torbicu... pa unutra, daš ulaznicu, ostaviš jaknu u garderobi, ... i u tom dijelu ima nešto di je isto muzika, ali nije tamo bilo nikada baš ljudi, pa se penjemo da prvi kat... Eh, na prvom katu je techno... koji nije kao onaj kad puste u hotelu... već je sto puta bolji... DJ to miksa ili kaj već... predobro je... i po mojoj procjeni, u tom su dijelu dečki najotvoreniji i najluđi.... :)) ... Kada se dobro zagrijemo, idemo dalje na drugi kat, na kojem su starije pjesme, koje se tu kod nas ne puštaju, a odlične su... tamo je najviše ljudi, i najvruće je... ajme da mi se vratiti!!! I na kraju idemo na treći kat na kojem je hip-hop, rnb, latino ritmovi i tak to... i jednostavno je pre, pre, pre ludo!!! Teško je u tom disku sjediti, ta atmosfera, ljudi, muzika, jedan red bull, juice-votka i sl..... i to te ponese ... i imam osjećaj (kao u onoj reklami za coca-colu) da je ples važniji od toga znaš li plesati... ma ZAKON!!!!!!!! Mogla bi još danima pisati o disku.... svima je tamo bilo baš lijepo, najrađe bi ga uzeli i donijeli ovamo u Slunj... koja bi to uživancija bila.... ajoj.... e i ako je netko u potrazi za frajerom, neka ode malo tamo.... mi smo upoznale ljudi (ponajprije dečki) iz cijelog svijeta, od Kalifornije, Meksika, Brazila, do Rusije, Australije... pa natrag u Hrvatsku... bili su neki iz Karlovca iz medicinske, i neki iz... a neko mjesto u Zagorju... oni su bili isto na maturalcu.... ma svih mogućih ljudi,a najmanje Čeha... a kad malo bolje razmislim, to je i logično.... da je taj disko tu, vjerovatno ni mi nebi išli ponedjeljkom, utorkom i tak preko tjedna u disko.. nego svi koji se nađu u Pragu idu tamo... nemam riječi, za 10!! :))
Moram spomenti još koncert Nine Filipčić koji se održao u sobi Sanje, Maje C., Taje i Zdravke.... ta je cura luda do daske!!!! U mojoj haljinici, i s Majinom gitarom improvizirala je... i stvorio se hit... ako Mary ima tu snimku, neka je uploada na blog da to čujete... mi smo umirali od smijeha!
Ja ću probati napisati koji stih, ako nisam previše zaboravila... ide otprilike ovako: "Ja hodala sam bosa nogama, u Majinoj haljini... tarara, tarara... ja imam dečka Dubyja, mamu, tatu i brata..... tarara, tarara...".. dalje ne znam... čim to čujem stavit ćemo lyrics od te pjesme tu na blog, hehe.. preluda pjesmica!!!
E a kad bi počeli o urednosti.... imala bi tu što za pisati... Naša Ninić je najbolji primjer... Ona za sebe tvrdi da je jaaaaako uredna, ali ormar joj je bio kao da ja bomba pala.... Nina F. i Ana su pokušavale održati sobu u nekom redu, ali s njom je to bilo dosta teško :)) ...a dobro, teško je držati neku veliku urednost na maturalcu, kad smo se presvlačili pet puta na dan... i uvijek se žurili, tak da ... :)
Jedna jako lijepa uspomena ostati će nam na vožnja Vltavom i posjet Križikovim fontanama!
Brodom smo se neka 2 sata vozali Vltavom, na kojem smo imali i ručak... i na kojem je bilo isto puno zanimljivih događanja... :) Jedno od njih je da sam ja golom rukom, slučajno pokupila ptičji izmet, uh... fuj, fuj, fuj! Mi onako sjedimo i odjednom nešto padne tik pored moje ruke... i tako se mi smijemo i komentiramo kako je malo falilo da padne na mene.... i nakon nekog vremena Nina Š. me zove da se idemo slikati i ja krenem, zamahnem rukom i lijepo sve pobrišem... hehehe!! A profesoru iz Zagreba je pao fotić skoro u vodu, malo je falilo... pao je na donji dio drugog broda... pa je srećom fotić ostao živ, ali mu je zato profesorica koja je bila s njim i koja mu je žena dala pravu jezikovu juhu... a jadnik... malo mu je bilo bed!
Što se tiče fontana, to je najvjerojatnije jedna od najljepših Praških ponuda... Plesači, voda u svim mogućim bojama i koja pršti na sve moguće načine... prelijepo! Zadnja pjesma na koju su plesali, bila je baš dobra.... onako lagana... a kako sam bila umorna, zamalo me uspavala...
... i tako ... svaka noć u disku (bile su 3, a nekima više, nekima manje) bila je posebna... predobra i preluda na svoj način... ali zadnja noć... koju nismo proveli u disku, već u hotelu, zabavljajući se sami ... bila je definitivno najbolja... i mislim da se većina slaže sa mnom!
Kupili smo si nešto pića, grickalica.... svi nabijeni pozitvnom vibrom... pjevali smo dugo u noć.... sve dok to nije nekima okolo postalo prebučno, pa su digli uzbunu... ali dobro, to ionako nije važno... jer je nama bilo suuuuuper! Najprije žalosni što se sutradan kreće doma... no koja čaša razbila je tugu, Majine pjesme potopile onaj osjećaj koji se (bar kod mene) javi uvijek kad završava nešto tako lijepo, kratko, ali slatko... E i odlučili smo piti juice-votku... Zdravka je bila početni barmen... ali je malo zeznula...njezina juice votka... kad se sjetim.. koja je to juice-votka bila, pola čaše juice, pola votka... odmah udara... posjedali smo u hodniku... Maja je uzela gitaricu u ruke... i počela svirku, svi smo već jako dobro znali skoro sve pjesme... pjevali smo, pričali, zezali se... naposlijetku i plesali... preludo! Svi... Nina F. je malo zaspala pa je propustila najbolji dio, Ivana i Martina su se odlučile da budu u disku tu noć... a ostali su svi bili tamo, na hodniku, čak i naše profesorice, te jedan od vozača, koji je bio jako zadovoljan Majinom svirkom, pa je zasluženo zaradila euriće! Neću jako u detalje da se netko nebi ljutio, uglavnom samo ću još jednom istaknuti da je bilo jako veselo... da smo se proveli odlično i da će nam ta noć vjerojatno ostati u pamćenju dok smo živi!!!! Buđenje toga jutra nam je teško palo, ne samo zato što smo bili umorni i malkoc mamurni, nego i zato što smo se morali spremiti, sići na doručak... i krenuti doma... Ja sam tako lijepo spavala, ma kao bebač... probudio me nečji smijeh... i tako ja se počela pakovati... i dođe Joso i pita me što mi je.... meni sad baš nije bilo jasno... mislila sam da sam raščupana i da mi je šminka razmazana, ali mi se on smijao... a kad sam se pogledala u ogledalo imala sam što i vidjeti.... faca bi je bila totalno išarana, po nogama i rukama je također nešto pisalo.... ma grozno!! Osvetili su mi se za sve što sam ja radila... jer sam naime bila inicijator većine šaranja... to dobro zna Štef kojem sam namazala nokte na nogama (i to jako lijepo kako Nina F. kaže... ah potrudila se ja... :) i kapke mu namazala ružem za usne... a što je najbolje... on je kad se ujutro pogledao u ogledalo rekao:"Ajme što alkohol radi?!"... on nije ni skužio da mu je to namazano, dok mu Joso nije ispričao što je bilo... hehe... Pa sam Ivani namazala kapke sjajilom za usne i preko toga kričavo zeleno sjenilo.... a usta joj natrpla perecima... Zdravku je Iva kada smo išli doma također malko "uljepšala".... jedino mi je žao što se toga nismo prije sjetili, jer su ostali neki ljudi koje nismo uspjeli... ali eto... možda bude još koja prilika... Ali neki su imali puno ljepša buđenja, neki su se budili u tuđim zagrljajima... Ninić di si ti ono spavala? Ana zašto je tvoja soba bila zaključana? Mary tko je to bio u našoj sobi? :)) ... nećete se ljutiti, jel da?
Ja sam ukratko napisala sve što mi je palo napamet, sigurno sam dosta izostavila, pa kad se sjetim ili kad me podsjetite, samo ću dopisati....
Kako je Mary rekla... uživajte u ljetu, nemojte jako izgoriti, nemojte puno piti, čuvajte se... mi javimo sve novo!!
Kišš svima!
Mwa! =o)
Maja

22 srpnja 2007

Vrući pozdrav svima!

HEEJ ljudi! evo čitala sam malo komentare i vidim da hoćete novi post... Ja sam bila u Zagrebu pa nisam mogla ništa pisati, a i Maja zaslužuje odmor...ona je bila malo na kupanju...znate- Korana, društvo...-pa nismo stigle ništa napisati...
Baš sam sinoć pričala s njom i malo nam ipak vrijeme briše detaljčiće s maturalca pa se moramo naći na kavi, prepričat sve da se prisjetimo svega... Jučer sam se vratila iz metropole i odmah na koranu...pa van u Slunj...Bilo je super!
Šaljem puuunnnoooo pozdrava ŠtefU! On nam je počeo raditi u 'Hotelu' i držimo mu fige!
Šaljem pusu Ivi na moru...Nini Špoljarić, Nini Filipčić(ne Nini 2!) :0)...Ana-Mariji, Zdravki, Taji, Sanji, Martini, Ivani, Josipu, Andrei, Maji c., Maji v., Majiću (našoj Jurčevićki!), Kikiju,...tj.cijelom razredu...hehe! Zabavljajte mi se...uskoro se javim, i ako imate kakve prijedloge, napišite ih u komentarima! pooozz od Mary!

13 srpnja 2007

Bojim se da mi sjećanja ne izbriše vrijeme...

... najprije pozdrav svima!!!
Ja ću se pokušati nadovezati na Mary... a slažem se da je riječima teško opisati tih lijepih 7 dana koje smo zajedno proživljavali! Kad god nas netko pita kako je bilo, ne može se u jednoj riječi odgovoriti... mi naravno kažemo super, odlično, fenomenalno, predobro... ali jednostavno se treba to proživjeti da bi se znalo o čemu govorimo! Svima je to vrijeme tako brzo proletjelo, i svima nam je bilo tako žao kada smo se morali spremati i krenuti natrag. No, krenimo od početka...
24.06.2007. nedjelja ujutro rano... u 03:30 skupili smo se na autobusnoj stanici u Slunju... Neki su doma spavali, a neki sudošli ravno iz diska... oni koji su doma spavali i u busu su bili pospani, a oni iz diska su bila najbolje raspoloženi... :) No ipak svi su bili jako uzbuđeni! Došle su i naše najbolje profesorice iz Karlovca koje su bile uzbuđene gotovo jedanako kao i mi... :) Malo ih je bilo strah kao će sve to ispasti, jer dosada ni jedna od njih nije vodila učenike na maturalno putovanje, ali su na kraju bile oduševljene našom disciplinom ... Strpali smo ogromne kofere, izljubili starce, (a neke su cure dečki ispratili, pa je tu prštalo od ljubavi), pozdravili se sa svima i krenuli prema Zagrebu. Zauzeli smo šaruge i zadnji dio busa, tako da smo zagrepčane stavili naprijed. Ja sam neprestano curama ponavljala da ne mogu vjerovati da je došao i taj dan kojem smo se jako radovali i s velikim nestrpljenjem iščekivali! U busu su neki odmah zaspali, neki su slušali mjuzu... a ostali su brbljali... glavne teme su bile tko je što ponio i kako je većina jedva zatvorila kofere i tako to, ha,ha... Vrijeme je brzo prošlo, ja sam uglavnom slušala Ninino jaukanje kako ju peku leđa (jer ju je na Korani sunce opalilo pa je izgledala ko paprika :)) a Mary i Iva su se iza stalno nešto smijuljile ... i stigli smo u Zagreb na autobusni kolodvor... nije bilo još nikoga... neko vrijeme smo čekali i uskoro su se i oni počeli sakupljati... Na početku... onako na prvi dojam nitko nas nije baš nešto dojmio, činili su se OK ... ali smo tijekom puta do Budimpešte držali distancu prema njima. Oni su bili odmah veseli (u drugom smislu)... lagano su se već zagrijavali :) ... a mi ko stare dobričine... smo samo spavali! U busu su cijelo vrijeme puštali cajke na mobitel i mene je to užasno živciralo... ne podnosim ih u tolikoj količini! Onda je Maja uzela svoju gitaru i akorde.. pa smo mi okrenuli na svoje! Na repertoaru su najviše bile Gibonnijeve Zlatne godine, zatim Marija od Divljih jagoda (posvećena našoj zaljubljenoj Mary), pa puno pjesama od Daleke obale, Prljavaca, Parnog valjka, Azre... a sada se naježim na stihove, npr. "Naoružan samo smješkom hodam ja kroz grad, zvona zvone nedjelja ja, gdje ja pripadam..." ..ta pjesma od Parnog valjka, meni osobno se nekako najviše urezala u sjećanje... i uvijek će me podsjećati na maturalac!
Došavši u Budimpeštu i provozavši se gradom... ostali smo PAF! Grad nam se jako svidio, sve one građevine... možda se nekome to čini glupo... ali kad to tu kod nas ne možeš vidjeti i onda kad dođeš u neki takav grad i vidiš svu silu starih, lijepo ukrašenih, ogromnih građevina, iz svih mogućih razdoblja... jednostavno moraš pasti na dupe i zapitati se: "Pa di ja živim?" Ni u kojem slučaju ne želim da ispadne da blatim naš kraj... imamo i mi svoje bisere i ljepotu kojom se možemo ponositi... i radi koje turisti hrle ovamo u velikom broju!... ali većina nije imala priliku nikada vidjeti i doživjeti ljepotu tako jednog velikog grada i sl. pa onako... ostaneš zapanjen!
No vratimo se mi nama.... Nakon kraćeg razgleda grada autobusom, odlučili smo malo prošetati... Vodič za kojeg mislim da se zove Petar (al nisam ziher sto posto), odveo nas je u najveću i najpoznatiju ulicu... za koju isto MISLIM da se zove Vaci ulica... tamo smo si promjenili euriće u mađarske forinte i krenuli u shoppingić... Meni i Nini dogodio se mali BLEF... ali neću bolje o tome... da mi ne bi prigovarala da ju javno blatim i sl. ... a i ja sam s njom bila u "igri"...hm, uglavnom....
Htjela si je kupiti majicu... ali od mnoštva trgovina i butika nije ništa našla... pa sam joj ja u jednoj fensi-šmensi trgovini predložila jednu lijepu crvenu... koja joj se najprije nije svidjela, al kad ju je probala odlučila ju je uzeti i sad joj se sviđa... (o moja Ninči :) .. a ja sam sebi našla cvike... iako mi mama kaže da su baš ružne, meni su predobre... pilotske, crne... prelude su mi! I tako... otišle u neki njihov DM, nije DM, ali u tom je stilu.. tamo si kupile nešto za prigristi i tako.... vrijeme projurilo! Moram se pohvaliti kako imam dobar senzor za orijentaciju, a kod moje Nine taj je senzor malo zakržljao, ona bi se izgubila bez mene... moramo se vratiti istim putem, i ja joj kažem idemo ovuda.. ali ne.. ona je sigurna da nismo tuda došli... i tako... uspijem ju ja navuć da mi vjeruje i poslije toga... išla je samo kud ja kažem.. ha,ha.. E da... skoro i zaboravih, u busu smo imali, kako mi to kažemo, vodičku koja nam je nešto govorila o gradu, pa nas je naučila reći neke riječi na mađarskom... pa npr. (ne znam kak se piše, ja sam napisala kako se čita) JU NA POT znači DOBAR DAN, SEJA je BOK, pa KESI - HVALA, zatim VISLAT-DOVIĐENJA I SE RE PLE je VOLIM TE (neki su to izvrnuli na se rem te :) .. Hotel u Budimpešti je bio dosta dobar... ali tu prvu noć smo bilo toliko umorni da nam se uopće nije dalo ništa... Navečer smo otišli do grada, odustali smo od diska... pa smo odlučili negdje sjesti i nešto popiti... Zagrepčani su feštali u hotelu, naša dva dečka su spavala... a nas 13, profe i vodič išli sami do grada... Sjeli smo u neki bar... neki su pili pivo, Mary, Nina Filipčić i ja... smo htjele probati nešto drugačije pa smo pile martini... onako nije baš nešto... ali dobro je.. onak gorko-slatkasto... meni se od toga užasno počelo smijati... i onda dovoljno je da jedna počne... ostale se smiju kak se ona smije.. i to je takva lančana reakcija da jedva stanemo! Kad smo se vratili u hotel.. otišli smo do neke obližnje benzinske (to je bila jedina trgovina u blizini) kupili nešto za piti... otišli malo od hotela da ne budemo glasni jer smo htjeli svojih 10 eura depozita nazad... Maja je uzela gitaru, došle se profe.. pa su bile s nama... i tak malo smo pjevali, malo se zafrkavali, nakon ponoći čestitali Maji 18. rođendan i ubzo otišli u krpe... ta prva noć u Budimpešti je bila najmirnija i tu sam se noć najviše naspavala, valjda zato jer smo bili umorni od puta pa nikome nije bilo do neke akcije... Zagrepčani su feštali tu noć... ... i tako ja odem u sobu, Mary je već legla, ubrzo dođe Iva... i taman se mi sredimo za krpe.. i da ćemo leći... i moja Iva ugleda ogromnog pauka na stropu... i ne može ona spavati ak je on gore.. ali problem je bio u tome što ona ne može do stropa, a ni nema ga s čime dohvatiti da ga skine... stala ona na krevet, uzela neku vješalicu iz ormara, na to omotala onaj omot od pegle i sa time gađala pauka... ja sam umrla od smijeha... pa je moj urnebesni smijeh probudio Mary.. i dok pauk nije bio dolje mi nismo mogle ići spavati... A razlog je bio sljedeći: (to nas je Iva naučila btw...) :" Pauk ti može ući u usta i onda ćeš ga pojesti dok spavaš..." :)) ok... to možda i je istina, čula sam za to... ali onako umornoj meni je bilo tak svejedno... ali ona nije odustala.. i tak.. uspjela ga je pogoditi, on je negdje pao.. tko zna gdje, tak da problem nije bio rješen... ali odustala je Iva... legla kraj Mary na bračnom iliti francuskom krevetu i utonula u dubok san...
Prošao je tek prvi dan... napisala sam skoro sve do detalja... ali razlog sam navela u naslovu... znam da će onima koji su bili tamo biti zanimljivo!

Ujutro smo se dosta rano morale probuditi da stignemo na doručak i da spremimo sve stvari jer se kreće dalje prema Pragu... nas tri (Mary, Iva i ja...zajedno smo bile u sobi) smo morale malko zakasniti... Unatoč kvrgavom krevetu, spavala sam dosta čvrsto tak da me glasna zvonjava moga moba nije uspjela probuditi, ali zato su tu curke... mi se ustale, onak još sve zblanjene, a na vrata kucaju Nina Š., Nina F. i Ana (one su bile zajedno u sobi)... gledaju di smo mi.. one se već obukle, sredile, doručkavale i složile stvari.... a mi ništa! Nabrzinu smo složile krevete, umile se.. sredile pospane face, nabacile make-up, strpale obleku u kofere... sišle dolje, na brzinu nešto pojele... i tak... onda smo skužile da se nismo trebale tak žuriti, jer još svi nisu bili spremni... Svi smo se skupili vani i čekali druge da krenemo... i tako, ne sjećam se koliko je bilo sati kada smo krenuli, ali znam da je bilo dosta vruće, a svi su imali slabe rezerve vode... uglavnom, na već spomenutoj benziskoj kupili smo vodu, kao običnu... ali to je bilo odvratno i nepitko... ali putem smo dosta stajali po raznim odmaralištima pa smo se opskrbljivali svime i svačim... Put je bio dosta naporan, iako nam je u busu radila klima, bili smo pomalo nervozni jer se teško namjestiti za spavanje na onom sjedalu... kako kod se okreneš, nešto žulja, neudobno je i sl. .. ali eto.. nakon otprilike 3 sata putovanja od Budimpešte stigli smo u Slovačku, točnije u glavni grad-Bratislavu. Tamo smo opet malo razgledavali kroz bus, pa smo stali... i razgledali šetajući gradom... Prvo nam je vodič pokazao hrpu crkvi, spomenika i ostalih znamenitosti, a onda smo bili slobodni.. kao grad Bratislava je isto zanimljiva... ulice su slične kao naše dalmatinske, onako popločane kamenom, i ono što zamjetih u Budimpešti i Bratislavi je da nigdje nema pekare... tamo ako si hungry imaš samo neke fine restorančiće i McDonalds... ali dobro.. snašli smo se! Opet smo morali u mijenjačnicu, sad smo morali plaćati u slovačkim krunama... i to je tako spetljano bilo... na cijelom maturalcu izmijenjali smo 4 valute... euri su najlakši, a ovo drugo... grozno, ne znaš usporediti cijenu! Cure i ja smo tamo jele u nekom... ne znam ni ja što je.. uglavnom naručile smo neki habbab menu.. dobiješ nekakvo meso, pomfri i nezačinjenu salatu... nije bilo nešto, ali nismo bile gladne.. i tako vrijeme projurilo... i mi krenuli dalje prema Pragu... i opet 3 sata vožnje!
Što je bilo dalje... reći ću vam čim stignem...
Hajde pussssek svima! Mwa..mwa!
Maja

Blog pišu...

Blog pišu...