29 svibnja 2008

Friends 4ever

Nemoj zaboraviti svoga prijatelja,
kada budeš daleko,
daleko od svojih snova,
kada sjećanja izblijede
i kose posijede.
Sjeti se te osobe i rečenice ove:
" SAMO PRIJATELJI VRIJEDE "
pusa od nine š.

26 svibnja 2008

Pozdrav maturantima

Jutros kad sam se probudila i shvatila da stvarno više ne idem u školu, nešto me steglo u grudima. Ne zbog profesora ni zbog učenja već zbog mojih prijatelja. Kroz misli su mi proletjele sve četiri godine, sve naše gluposti, biseri, zabave, ali i tužni trenutci u kojima smo uvijek bili jedni uz druge. Sve bi dala da mogu još jednom vratiti prošli tjedan, ona zadnja tri dana koja ćemo sigurno uvijek pamtiti, maturijadu na kojoj smo neko malo i pretjerali...hehe....a posebno našu maturalnu na kojoj smo se zauvijek rastali. Nikad neću zaboraviti trenutak kad smo se svi zagrlili i zapjevali " Laku noć, maturanti ", suze su potekle, a srce se stislo...prijatelji se rastaju. Sada nas čeka novi život, nova stranica knjige koja čeka nove slike i nove uspomene. Želim vam svima sreću i puno lijepih trenutaka, a kad vas život iznenadi s tugom, znajte da se uvijek možete javiti nini jer će ona uvijek biti tu uz vas, u bilo koje doba noći, u bilo koji sat.....jer prijatelji su zauvijek......puno pusa od Nine š.

15 svibnja 2008

Budućnost pripada onima koji vjeruju u ljepotu svojih snova... (Elenor Roosevelt)


Kada napravim retrospekciju na posljednje godine provedene u srednjoj školi, u učenju o svijetu oko nas i u nama, o ljudima, njihovoj prošlosti, raznim zakonitostima i teorijama, o idealima i vjerovanjima te ostalim sličnostima, mogu glasno reći da je najvažnija lekcija koju smo, nadam se naučili, lekcija ljubavi. Ona obuhvaća pojmove koji su nas učili o prijateljstvu, iskrenosti, poštenju, povjerenju te nesebičnom pomaganju. Ukoliko je svatko od nas savladao to gradivo onda možemo reći da smo nešto naučili. Uzalud svi naučeni pojmovi, pravila, jednadžbe i definicije ako nije naučeno gradivo o ljepoti života, ljepoti u suživotu s drugim ljudima, uživanju u smijehu te sitnim stvarima koje čine svakodnevni život!

Svaki dan donosio je nove brige, nove teškoće, novu borbu. No, unatoč tome nijedan nije prošao bez smijeha i šale! Optimizam te vjera u ljepše i bolje sutra bili su i još uvijek jesu dio nas. Kroz ove zajedničke godine gradili smo svoj karakter i oblikovali kostur vlastite osobnosti koji ćemo i dalje nadograđivati. Mnogo je ljudi, događaja i situacija prošlo našim životima, utjecalo na nas i davalo nam prave smjernice za najbolji put u budućnost. Neki su pokušali utjecati na naše stavove, mijenjati naše ideale, međutim također i otvarati nove vidike prema životu.

Bilo je svega. Bilo je teških, tmurnih i napornih dana. Kada su se sati činili kao vječnost, kada bismo samo iščekivali zvono i izlazak iz škole. Dana kada smo bili umorni, iscrpljeni i pospani, zatim stresnih dana, tužnih dana... no takve dane ne pamtimo. U sjećanju koje će nas pratiti kroz daljni život ostaju samo oni lijepi dani, ispunjeni smijehom, dobrim ocjenama, pomaganjem, složnošću... Nedostajat će nam sve to, znam! I sada mi glavom prolaze slike, bude se lijepe uspomene, emocije...

Pred nama je dalek i trnovit put, ispunjen mnogobrojnim preprekama i iskušenjima, put u kojem se moramo i dalje boriti, gledati naprijed i ne posustajati. Znanje je ključ koji otvara mnoga vrata u životu, zato moramo ulagati u vlastito obrazovanje i davati sebe ne bi li postigli što bolji uspjeh po tom pitanju. A nema lakog puta do uspjeha, nema prečaca. On je jedan, tu pred nama... treba samo krenuti! Sretan put svima nama od srca želim!

Pusa svima... Maja!

14 svibnja 2008

Srebrna krila...



boomp3.com

Prijatelji moji neznani,
Nećemo vas zaboraviti
Na modrom nebu iznad Zagreba,
Ne nebeskim tim ravnicama,
Jedna zvijezda samo za vas sja,
Čuva vas vječno plava zvijezda sjećanja.

Da li čuješ kišu tu, ritam taj u Tucmanu,Math Collins još nam pjeva to ,
On nikad nije otišo.
Na modrom nebu iznad Zagreba….Da li čuješ ko` i ja, tu gitarus Ribnjaka,
Ako s neba čuješ glas,
Dal` to Fuma svira bas.
Na modrom nebu iznad Zagreba….A kad bih vrijeme vratili,
Nikad nebi plakali, jer Đurđica i Moka bi
Pjevali o ljubavi.ma hoću li vas sresti ja,
Gore među zvijezdama,I hoćemo li opet mi, smijat` se i plakati.
Na modrom nebu iznad Zagreba..

Blog pišu...

Blog pišu...