...kad ovo čitam, stvarno ima smisla...drago mi je zbog svega što se dogodilo, što imam odlične prijetelje- najbolje !Drago mi je što uživamo zajedno i kad pomislim da je jedan dan, jedan jedini dan mogao izbrisati sve ovo što imamo...uff...UPISI u srednju! Svi smo se dvoumili kud će tko, koji smjer, koji grad...a onda-otvara se gimnazija u Slunju! To je to-barem sam ja pomislila, a vjerojatno i svi koji sada idu sa mnom u razred...Baš sam o tomu pričala s Ninom Špoljarić...Ona nije htjela u gimnaziju u Slunj, više ju je frendica nagovorila, a ta ista frendica je uskoro odustala i prebacila se u drugu školu...Ali tako mi je drago što ju je nagovorila, a i Nini je...! S Ivom i Majom sam se toliko zbilžila, a smiješno je to što se znamo od osnovne- viđale smo se svaki dan 8 godina, a progovorila sam tri riječi s njima (različiti razredi pa nismo komunicirale)...a sad smo...ma fantastične su! Tako sam poznavala iz viđenja i Ninu Filipčić, Ana-Mariju, Sanju...sad smo si svi super! He, što smo sve prošli, i kako smo se držali u nekim situacijama zajedno...to puno znači! Napisala bi koji biserčić iz razreda, ali nisam sigurna da bi to dobro prošlo(HEHE)...prvo moram tražiti dopuštenje nekih osoba(malo ih je, ali biseri su im...za 10!)
Moram tražit pomoć Maje cindrić-ona zapisuje sve pa...
Neću dužiti, ovo mi je palo na pamet,...pa rekoh da napišem koju riječ...
evo da pozdravim naše 'turiste': svoju sestričnu Dijanu (sretno na vozačkom!) i Majinu sestričnu Mateu koja je uživala u subotu vani...super pleše :0)
pufa sfima!
_mary_!
23 srpnja 2007
...evo i mene!
Da ljudi... svima pozdrav!
Evo i ja sam uhvatila vremena da se malo javim. Kao što je Mary rekla... ne stigne se pisati... ali evo... danas nisam na Korani, pa imam više vremena... jučer sam bila na moru, pa me sunce malo opalilo, slabo sam spavala, pa sam danas za ništa, neda mi se nikud...
Uglavnom... sve je za 5... na praznicima je super, kupanje, izlasci, društvo.. ma uživancija!
Htjedoh završiti s pričom s maturalca, ali nikako... uglavnom, ja ću to malo skratiti, jer se puno toga izdogađalo, a imam osjećaj kao da sam pola toga zaboravila... spomenut ću ono najzanimljivije što pamtim, znam da će još ostati hrpa stvari što bi drugi rado spomenuli, pa nek me podsjete i više ne pamtim kak je išlo po redu, pa ću otprilike.... :) E da... što se tiče boravka u Budimpešti zaboravila sam spomenuti karikaturu... jedan je lik za određenu lovu, nacrtao Mariju, Zdravku, Ivu i Maju C. u zgodnim pozama... pa pošto ja nemam tu sliku od te karikature... Mary ti je stavi, može??
Prva dva dana u Pragu, odmah poslije doručka išli bismo našim busom u centar grada jer se hotel nalazio dosta izvan centra, ali u gradu... nakon šetnji, obilazaka svih poznatih znamenitosti i ljepota Praga... vodič bi nam dao dosta slobodnog vremena, koje smo mogli iskoristiti kako to sami želimo... pa su tako neki obilazili trgovine, butike i ost. i shoppingirali, neki su tražili gdje ima kakva dobra klopica i jeftino pivo, neki su tražili lijepe suvenirčiće... uglavnom dio kad smo bili slobodni, svima je bio najdraži i zasigurno najzanimljiviji! Što se tiče shoppinga nikako ne smijem zaboraviti spomenuti New Yorker... ogromnu trgovinu u sred Praga, u kojoj možete naći lijepu, modernu, kvalitetnu i dosta jeftinu odjeću, ali i donje rublje, obuću, nakit, torbe, naočale, kupaće kostime... Gotovo svi (barem iz našeg razreda) našli su si tamo ponešto... čak i naši dečki... koji inače nisu ljubitelji shoppinga kupili su si tamo hlače, i od silne robe oni su sebi odabrali iste hlače... pa smo ih malo zezale... Ima jedna fora s kojom smo se zezali na svoj račun: "Kako ćeš prepoznati naš razred ako se izgubiš? - svi nose crno-bijele New Yorker vrećice!!!" - hehe... ali neka, svi su bili zadovoljni svojm novom oblekicom! Što se tiče hrane, nismo se upuštali u probavanje nekih delicija i tradicijske kuhinje, već smo išli na sigurno... pa je većina jela pizzu, ili nešto u McDonaldsu... cure i ja jele smo dosta dobru pizzu... Nina Š. i ja išle smo u neki restoran, u kojem smo se najprije dogovarale kako naručiti, no onda je konobar skužio da pričamo hrvatski pa nas je pitao na hrvatskom odakle smo, bio je makedonac pa kuži... pa smo prasnule u smijeh, i tako, uglavnom pizza je imala sve obične sastojke i puno maslina.... i bila je odlična... i tako... još par puta u gradu srele smo ljude ili iz Hrvatske ili okolice... Ostale cure su u bile u jednom drugom restoranu, za kojeg su pričale da je isto jako dobar i da je pizza bila super, tako da savjet svima koji budu išli u Prag: "Idite na pizzu!", samo pazite, jer su naše profesorice, zbog malih problema se engleskim jele pizzu od ribe koja im nije nimalo odgovarala... :)
U Pragu smo se malo zeznuli što se tiče vremena... većina je ponijela isključivo ljetnu odjeću, jer smo očekivali vrućine kakve su bile i tu.... no tamo je naglo zahladilo.... pala je kiša, puhao je hladan vjetar, pa su se neki malo smrzavali... dok nisu otišli do neke trgovine po nešto toplije...
Tako umorni od hodanja gradom, vratili bismo se u naš hotel Mars koji je bio u Kubanskim namestima... tako se zove taj dio Praga, i stanica na kojoj smo obični izlazili kada smo išli tramvajem... u hotel na večericu, koja nije bila baš nešto... ali nismo ni očekivali veeeeliki luksuz... Pa nakon toga kupnje odnosno tuširanje, pa feniranje i peglanje, ili uvijanje, pa tražnje neke obleke... što sa čim paše.... većinom smo međusobno posuđivale odjeću i obuću... tako da bi kombinacija bila što bolja, i da bi se pokazele u što boljem izdanju... tako da su frajeri doslovno padali na Hrvatice u disku, hehe... Nakon dvosatnog lickanja, išle smo na tramvaj koji je bio nedaleko od hotela, i krenuli prema disku... sjećam se da se stanica na kojoj smo morali izaći kad se ide u disko zove Narodni divadlo... ah uspomene.... i da smo (čini mi se) u disko išle brojem 22, a iz diska brojem 57 ili 59 (đizzz... koja memorija ... heh)
Eh da... DISKO... to sad baš riječima neću moći lako opisati... jer je bio (i još uvijek je) ...presavršen!! Zove se Karlovy Lazne... ima čini mi se 4 kata... onaj skroz gornji nije bio otvoren kada smo mi bili, ali vidila sam na netu da ima još jedan dio gore... Najprije, na ulazu, security pregleda dečke sa onom spravicom i malo ih ispipa .. :) , a curama malo zavire u torbicu... pa unutra, daš ulaznicu, ostaviš jaknu u garderobi, ... i u tom dijelu ima nešto di je isto muzika, ali nije tamo bilo nikada baš ljudi, pa se penjemo da prvi kat... Eh, na prvom katu je techno... koji nije kao onaj kad puste u hotelu... već je sto puta bolji... DJ to miksa ili kaj već... predobro je... i po mojoj procjeni, u tom su dijelu dečki najotvoreniji i najluđi.... :)) ... Kada se dobro zagrijemo, idemo dalje na drugi kat, na kojem su starije pjesme, koje se tu kod nas ne puštaju, a odlične su... tamo je najviše ljudi, i najvruće je... ajme da mi se vratiti!!! I na kraju idemo na treći kat na kojem je hip-hop, rnb, latino ritmovi i tak to... i jednostavno je pre, pre, pre ludo!!! Teško je u tom disku sjediti, ta atmosfera, ljudi, muzika, jedan red bull, juice-votka i sl..... i to te ponese ... i imam osjećaj (kao u onoj reklami za coca-colu) da je ples važniji od toga znaš li plesati... ma ZAKON!!!!!!!! Mogla bi još danima pisati o disku.... svima je tamo bilo baš lijepo, najrađe bi ga uzeli i donijeli ovamo u Slunj... koja bi to uživancija bila.... ajoj.... e i ako je netko u potrazi za frajerom, neka ode malo tamo.... mi smo upoznale ljudi (ponajprije dečki) iz cijelog svijeta, od Kalifornije, Meksika, Brazila, do Rusije, Australije... pa natrag u Hrvatsku... bili su neki iz Karlovca iz medicinske, i neki iz... a neko mjesto u Zagorju... oni su bili isto na maturalcu.... ma svih mogućih ljudi,a najmanje Čeha... a kad malo bolje razmislim, to je i logično.... da je taj disko tu, vjerovatno ni mi nebi išli ponedjeljkom, utorkom i tak preko tjedna u disko.. nego svi koji se nađu u Pragu idu tamo... nemam riječi, za 10!! :))
Moram spomenti još koncert Nine Filipčić koji se održao u sobi Sanje, Maje C., Taje i Zdravke.... ta je cura luda do daske!!!! U mojoj haljinici, i s Majinom gitarom improvizirala je... i stvorio se hit... ako Mary ima tu snimku, neka je uploada na blog da to čujete... mi smo umirali od smijeha!
Ja ću probati napisati koji stih, ako nisam previše zaboravila... ide otprilike ovako: "Ja hodala sam bosa nogama, u Majinoj haljini... tarara, tarara... ja imam dečka Dubyja, mamu, tatu i brata..... tarara, tarara...".. dalje ne znam... čim to čujem stavit ćemo lyrics od te pjesme tu na blog, hehe.. preluda pjesmica!!!
E a kad bi počeli o urednosti.... imala bi tu što za pisati... Naša Ninić je najbolji primjer... Ona za sebe tvrdi da je jaaaaako uredna, ali ormar joj je bio kao da ja bomba pala.... Nina F. i Ana su pokušavale održati sobu u nekom redu, ali s njom je to bilo dosta teško :)) ...a dobro, teško je držati neku veliku urednost na maturalcu, kad smo se presvlačili pet puta na dan... i uvijek se žurili, tak da ... :)
Jedna jako lijepa uspomena ostati će nam na vožnja Vltavom i posjet Križikovim fontanama!
Brodom smo se neka 2 sata vozali Vltavom, na kojem smo imali i ručak... i na kojem je bilo isto puno zanimljivih događanja... :) Jedno od njih je da sam ja golom rukom, slučajno pokupila ptičji izmet, uh... fuj, fuj, fuj! Mi onako sjedimo i odjednom nešto padne tik pored moje ruke... i tako se mi smijemo i komentiramo kako je malo falilo da padne na mene.... i nakon nekog vremena Nina Š. me zove da se idemo slikati i ja krenem, zamahnem rukom i lijepo sve pobrišem... hehehe!! A profesoru iz Zagreba je pao fotić skoro u vodu, malo je falilo... pao je na donji dio drugog broda... pa je srećom fotić ostao živ, ali mu je zato profesorica koja je bila s njim i koja mu je žena dala pravu jezikovu juhu... a jadnik... malo mu je bilo bed!
Što se tiče fontana, to je najvjerojatnije jedna od najljepših Praških ponuda... Plesači, voda u svim mogućim bojama i koja pršti na sve moguće načine... prelijepo! Zadnja pjesma na koju su plesali, bila je baš dobra.... onako lagana... a kako sam bila umorna, zamalo me uspavala...
... i tako ... svaka noć u disku (bile su 3, a nekima više, nekima manje) bila je posebna... predobra i preluda na svoj način... ali zadnja noć... koju nismo proveli u disku, već u hotelu, zabavljajući se sami ... bila je definitivno najbolja... i mislim da se većina slaže sa mnom!
Kupili smo si nešto pića, grickalica.... svi nabijeni pozitvnom vibrom... pjevali smo dugo u noć.... sve dok to nije nekima okolo postalo prebučno, pa su digli uzbunu... ali dobro, to ionako nije važno... jer je nama bilo suuuuuper! Najprije žalosni što se sutradan kreće doma... no koja čaša razbila je tugu, Majine pjesme potopile onaj osjećaj koji se (bar kod mene) javi uvijek kad završava nešto tako lijepo, kratko, ali slatko... E i odlučili smo piti juice-votku... Zdravka je bila početni barmen... ali je malo zeznula...njezina juice votka... kad se sjetim.. koja je to juice-votka bila, pola čaše juice, pola votka... odmah udara... posjedali smo u hodniku... Maja je uzela gitaricu u ruke... i počela svirku, svi smo već jako dobro znali skoro sve pjesme... pjevali smo, pričali, zezali se... naposlijetku i plesali... preludo! Svi... Nina F. je malo zaspala pa je propustila najbolji dio, Ivana i Martina su se odlučile da budu u disku tu noć... a ostali su svi bili tamo, na hodniku, čak i naše profesorice, te jedan od vozača, koji je bio jako zadovoljan Majinom svirkom, pa je zasluženo zaradila euriće! Neću jako u detalje da se netko nebi ljutio, uglavnom samo ću još jednom istaknuti da je bilo jako veselo... da smo se proveli odlično i da će nam ta noć vjerojatno ostati u pamćenju dok smo živi!!!! Buđenje toga jutra nam je teško palo, ne samo zato što smo bili umorni i malkoc mamurni, nego i zato što smo se morali spremiti, sići na doručak... i krenuti doma... Ja sam tako lijepo spavala, ma kao bebač... probudio me nečji smijeh... i tako ja se počela pakovati... i dođe Joso i pita me što mi je.... meni sad baš nije bilo jasno... mislila sam da sam raščupana i da mi je šminka razmazana, ali mi se on smijao... a kad sam se pogledala u ogledalo imala sam što i vidjeti.... faca bi je bila totalno išarana, po nogama i rukama je također nešto pisalo.... ma grozno!! Osvetili su mi se za sve što sam ja radila... jer sam naime bila inicijator većine šaranja... to dobro zna Štef kojem sam namazala nokte na nogama (i to jako lijepo kako Nina F. kaže... ah potrudila se ja... :) i kapke mu namazala ružem za usne... a što je najbolje... on je kad se ujutro pogledao u ogledalo rekao:"Ajme što alkohol radi?!"... on nije ni skužio da mu je to namazano, dok mu Joso nije ispričao što je bilo... hehe... Pa sam Ivani namazala kapke sjajilom za usne i preko toga kričavo zeleno sjenilo.... a usta joj natrpla perecima... Zdravku je Iva kada smo išli doma također malko "uljepšala".... jedino mi je žao što se toga nismo prije sjetili, jer su ostali neki ljudi koje nismo uspjeli... ali eto... možda bude još koja prilika... Ali neki su imali puno ljepša buđenja, neki su se budili u tuđim zagrljajima... Ninić di si ti ono spavala? Ana zašto je tvoja soba bila zaključana? Mary tko je to bio u našoj sobi? :)) ... nećete se ljutiti, jel da?
Ja sam ukratko napisala sve što mi je palo napamet, sigurno sam dosta izostavila, pa kad se sjetim ili kad me podsjetite, samo ću dopisati....
Kako je Mary rekla... uživajte u ljetu, nemojte jako izgoriti, nemojte puno piti, čuvajte se... mi javimo sve novo!!
Kišš svima!
Mwa! =o)
Maja
Evo i ja sam uhvatila vremena da se malo javim. Kao što je Mary rekla... ne stigne se pisati... ali evo... danas nisam na Korani, pa imam više vremena... jučer sam bila na moru, pa me sunce malo opalilo, slabo sam spavala, pa sam danas za ništa, neda mi se nikud...
Uglavnom... sve je za 5... na praznicima je super, kupanje, izlasci, društvo.. ma uživancija!
Htjedoh završiti s pričom s maturalca, ali nikako... uglavnom, ja ću to malo skratiti, jer se puno toga izdogađalo, a imam osjećaj kao da sam pola toga zaboravila... spomenut ću ono najzanimljivije što pamtim, znam da će još ostati hrpa stvari što bi drugi rado spomenuli, pa nek me podsjete i više ne pamtim kak je išlo po redu, pa ću otprilike.... :) E da... što se tiče boravka u Budimpešti zaboravila sam spomenuti karikaturu... jedan je lik za određenu lovu, nacrtao Mariju, Zdravku, Ivu i Maju C. u zgodnim pozama... pa pošto ja nemam tu sliku od te karikature... Mary ti je stavi, može??
Prva dva dana u Pragu, odmah poslije doručka išli bismo našim busom u centar grada jer se hotel nalazio dosta izvan centra, ali u gradu... nakon šetnji, obilazaka svih poznatih znamenitosti i ljepota Praga... vodič bi nam dao dosta slobodnog vremena, koje smo mogli iskoristiti kako to sami želimo... pa su tako neki obilazili trgovine, butike i ost. i shoppingirali, neki su tražili gdje ima kakva dobra klopica i jeftino pivo, neki su tražili lijepe suvenirčiće... uglavnom dio kad smo bili slobodni, svima je bio najdraži i zasigurno najzanimljiviji! Što se tiče shoppinga nikako ne smijem zaboraviti spomenuti New Yorker... ogromnu trgovinu u sred Praga, u kojoj možete naći lijepu, modernu, kvalitetnu i dosta jeftinu odjeću, ali i donje rublje, obuću, nakit, torbe, naočale, kupaće kostime... Gotovo svi (barem iz našeg razreda) našli su si tamo ponešto... čak i naši dečki... koji inače nisu ljubitelji shoppinga kupili su si tamo hlače, i od silne robe oni su sebi odabrali iste hlače... pa smo ih malo zezale... Ima jedna fora s kojom smo se zezali na svoj račun: "Kako ćeš prepoznati naš razred ako se izgubiš? - svi nose crno-bijele New Yorker vrećice!!!" - hehe... ali neka, svi su bili zadovoljni svojm novom oblekicom! Što se tiče hrane, nismo se upuštali u probavanje nekih delicija i tradicijske kuhinje, već smo išli na sigurno... pa je većina jela pizzu, ili nešto u McDonaldsu... cure i ja jele smo dosta dobru pizzu... Nina Š. i ja išle smo u neki restoran, u kojem smo se najprije dogovarale kako naručiti, no onda je konobar skužio da pričamo hrvatski pa nas je pitao na hrvatskom odakle smo, bio je makedonac pa kuži... pa smo prasnule u smijeh, i tako, uglavnom pizza je imala sve obične sastojke i puno maslina.... i bila je odlična... i tako... još par puta u gradu srele smo ljude ili iz Hrvatske ili okolice... Ostale cure su u bile u jednom drugom restoranu, za kojeg su pričale da je isto jako dobar i da je pizza bila super, tako da savjet svima koji budu išli u Prag: "Idite na pizzu!", samo pazite, jer su naše profesorice, zbog malih problema se engleskim jele pizzu od ribe koja im nije nimalo odgovarala... :)
U Pragu smo se malo zeznuli što se tiče vremena... većina je ponijela isključivo ljetnu odjeću, jer smo očekivali vrućine kakve su bile i tu.... no tamo je naglo zahladilo.... pala je kiša, puhao je hladan vjetar, pa su se neki malo smrzavali... dok nisu otišli do neke trgovine po nešto toplije...
Tako umorni od hodanja gradom, vratili bismo se u naš hotel Mars koji je bio u Kubanskim namestima... tako se zove taj dio Praga, i stanica na kojoj smo obični izlazili kada smo išli tramvajem... u hotel na večericu, koja nije bila baš nešto... ali nismo ni očekivali veeeeliki luksuz... Pa nakon toga kupnje odnosno tuširanje, pa feniranje i peglanje, ili uvijanje, pa tražnje neke obleke... što sa čim paše.... većinom smo međusobno posuđivale odjeću i obuću... tako da bi kombinacija bila što bolja, i da bi se pokazele u što boljem izdanju... tako da su frajeri doslovno padali na Hrvatice u disku, hehe... Nakon dvosatnog lickanja, išle smo na tramvaj koji je bio nedaleko od hotela, i krenuli prema disku... sjećam se da se stanica na kojoj smo morali izaći kad se ide u disko zove Narodni divadlo... ah uspomene.... i da smo (čini mi se) u disko išle brojem 22, a iz diska brojem 57 ili 59 (đizzz... koja memorija ... heh)
Eh da... DISKO... to sad baš riječima neću moći lako opisati... jer je bio (i još uvijek je) ...presavršen!! Zove se Karlovy Lazne... ima čini mi se 4 kata... onaj skroz gornji nije bio otvoren kada smo mi bili, ali vidila sam na netu da ima još jedan dio gore... Najprije, na ulazu, security pregleda dečke sa onom spravicom i malo ih ispipa .. :) , a curama malo zavire u torbicu... pa unutra, daš ulaznicu, ostaviš jaknu u garderobi, ... i u tom dijelu ima nešto di je isto muzika, ali nije tamo bilo nikada baš ljudi, pa se penjemo da prvi kat... Eh, na prvom katu je techno... koji nije kao onaj kad puste u hotelu... već je sto puta bolji... DJ to miksa ili kaj već... predobro je... i po mojoj procjeni, u tom su dijelu dečki najotvoreniji i najluđi.... :)) ... Kada se dobro zagrijemo, idemo dalje na drugi kat, na kojem su starije pjesme, koje se tu kod nas ne puštaju, a odlične su... tamo je najviše ljudi, i najvruće je... ajme da mi se vratiti!!! I na kraju idemo na treći kat na kojem je hip-hop, rnb, latino ritmovi i tak to... i jednostavno je pre, pre, pre ludo!!! Teško je u tom disku sjediti, ta atmosfera, ljudi, muzika, jedan red bull, juice-votka i sl..... i to te ponese ... i imam osjećaj (kao u onoj reklami za coca-colu) da je ples važniji od toga znaš li plesati... ma ZAKON!!!!!!!! Mogla bi još danima pisati o disku.... svima je tamo bilo baš lijepo, najrađe bi ga uzeli i donijeli ovamo u Slunj... koja bi to uživancija bila.... ajoj.... e i ako je netko u potrazi za frajerom, neka ode malo tamo.... mi smo upoznale ljudi (ponajprije dečki) iz cijelog svijeta, od Kalifornije, Meksika, Brazila, do Rusije, Australije... pa natrag u Hrvatsku... bili su neki iz Karlovca iz medicinske, i neki iz... a neko mjesto u Zagorju... oni su bili isto na maturalcu.... ma svih mogućih ljudi,a najmanje Čeha... a kad malo bolje razmislim, to je i logično.... da je taj disko tu, vjerovatno ni mi nebi išli ponedjeljkom, utorkom i tak preko tjedna u disko.. nego svi koji se nađu u Pragu idu tamo... nemam riječi, za 10!! :))
Moram spomenti još koncert Nine Filipčić koji se održao u sobi Sanje, Maje C., Taje i Zdravke.... ta je cura luda do daske!!!! U mojoj haljinici, i s Majinom gitarom improvizirala je... i stvorio se hit... ako Mary ima tu snimku, neka je uploada na blog da to čujete... mi smo umirali od smijeha!
Ja ću probati napisati koji stih, ako nisam previše zaboravila... ide otprilike ovako: "Ja hodala sam bosa nogama, u Majinoj haljini... tarara, tarara... ja imam dečka Dubyja, mamu, tatu i brata..... tarara, tarara...".. dalje ne znam... čim to čujem stavit ćemo lyrics od te pjesme tu na blog, hehe.. preluda pjesmica!!!
E a kad bi počeli o urednosti.... imala bi tu što za pisati... Naša Ninić je najbolji primjer... Ona za sebe tvrdi da je jaaaaako uredna, ali ormar joj je bio kao da ja bomba pala.... Nina F. i Ana su pokušavale održati sobu u nekom redu, ali s njom je to bilo dosta teško :)) ...a dobro, teško je držati neku veliku urednost na maturalcu, kad smo se presvlačili pet puta na dan... i uvijek se žurili, tak da ... :)
Jedna jako lijepa uspomena ostati će nam na vožnja Vltavom i posjet Križikovim fontanama!
Brodom smo se neka 2 sata vozali Vltavom, na kojem smo imali i ručak... i na kojem je bilo isto puno zanimljivih događanja... :) Jedno od njih je da sam ja golom rukom, slučajno pokupila ptičji izmet, uh... fuj, fuj, fuj! Mi onako sjedimo i odjednom nešto padne tik pored moje ruke... i tako se mi smijemo i komentiramo kako je malo falilo da padne na mene.... i nakon nekog vremena Nina Š. me zove da se idemo slikati i ja krenem, zamahnem rukom i lijepo sve pobrišem... hehehe!! A profesoru iz Zagreba je pao fotić skoro u vodu, malo je falilo... pao je na donji dio drugog broda... pa je srećom fotić ostao živ, ali mu je zato profesorica koja je bila s njim i koja mu je žena dala pravu jezikovu juhu... a jadnik... malo mu je bilo bed!
Što se tiče fontana, to je najvjerojatnije jedna od najljepših Praških ponuda... Plesači, voda u svim mogućim bojama i koja pršti na sve moguće načine... prelijepo! Zadnja pjesma na koju su plesali, bila je baš dobra.... onako lagana... a kako sam bila umorna, zamalo me uspavala...
... i tako ... svaka noć u disku (bile su 3, a nekima više, nekima manje) bila je posebna... predobra i preluda na svoj način... ali zadnja noć... koju nismo proveli u disku, već u hotelu, zabavljajući se sami ... bila je definitivno najbolja... i mislim da se većina slaže sa mnom!
Kupili smo si nešto pića, grickalica.... svi nabijeni pozitvnom vibrom... pjevali smo dugo u noć.... sve dok to nije nekima okolo postalo prebučno, pa su digli uzbunu... ali dobro, to ionako nije važno... jer je nama bilo suuuuuper! Najprije žalosni što se sutradan kreće doma... no koja čaša razbila je tugu, Majine pjesme potopile onaj osjećaj koji se (bar kod mene) javi uvijek kad završava nešto tako lijepo, kratko, ali slatko... E i odlučili smo piti juice-votku... Zdravka je bila početni barmen... ali je malo zeznula...njezina juice votka... kad se sjetim.. koja je to juice-votka bila, pola čaše juice, pola votka... odmah udara... posjedali smo u hodniku... Maja je uzela gitaricu u ruke... i počela svirku, svi smo već jako dobro znali skoro sve pjesme... pjevali smo, pričali, zezali se... naposlijetku i plesali... preludo! Svi... Nina F. je malo zaspala pa je propustila najbolji dio, Ivana i Martina su se odlučile da budu u disku tu noć... a ostali su svi bili tamo, na hodniku, čak i naše profesorice, te jedan od vozača, koji je bio jako zadovoljan Majinom svirkom, pa je zasluženo zaradila euriće! Neću jako u detalje da se netko nebi ljutio, uglavnom samo ću još jednom istaknuti da je bilo jako veselo... da smo se proveli odlično i da će nam ta noć vjerojatno ostati u pamćenju dok smo živi!!!! Buđenje toga jutra nam je teško palo, ne samo zato što smo bili umorni i malkoc mamurni, nego i zato što smo se morali spremiti, sići na doručak... i krenuti doma... Ja sam tako lijepo spavala, ma kao bebač... probudio me nečji smijeh... i tako ja se počela pakovati... i dođe Joso i pita me što mi je.... meni sad baš nije bilo jasno... mislila sam da sam raščupana i da mi je šminka razmazana, ali mi se on smijao... a kad sam se pogledala u ogledalo imala sam što i vidjeti.... faca bi je bila totalno išarana, po nogama i rukama je također nešto pisalo.... ma grozno!! Osvetili su mi se za sve što sam ja radila... jer sam naime bila inicijator većine šaranja... to dobro zna Štef kojem sam namazala nokte na nogama (i to jako lijepo kako Nina F. kaže... ah potrudila se ja... :) i kapke mu namazala ružem za usne... a što je najbolje... on je kad se ujutro pogledao u ogledalo rekao:"Ajme što alkohol radi?!"... on nije ni skužio da mu je to namazano, dok mu Joso nije ispričao što je bilo... hehe... Pa sam Ivani namazala kapke sjajilom za usne i preko toga kričavo zeleno sjenilo.... a usta joj natrpla perecima... Zdravku je Iva kada smo išli doma također malko "uljepšala".... jedino mi je žao što se toga nismo prije sjetili, jer su ostali neki ljudi koje nismo uspjeli... ali eto... možda bude još koja prilika... Ali neki su imali puno ljepša buđenja, neki su se budili u tuđim zagrljajima... Ninić di si ti ono spavala? Ana zašto je tvoja soba bila zaključana? Mary tko je to bio u našoj sobi? :)) ... nećete se ljutiti, jel da?
Ja sam ukratko napisala sve što mi je palo napamet, sigurno sam dosta izostavila, pa kad se sjetim ili kad me podsjetite, samo ću dopisati....
Kako je Mary rekla... uživajte u ljetu, nemojte jako izgoriti, nemojte puno piti, čuvajte se... mi javimo sve novo!!
Kišš svima!
Mwa! =o)
Maja
22 srpnja 2007
Vrući pozdrav svima!
HEEJ ljudi! evo čitala sam malo komentare i vidim da hoćete novi post... Ja sam bila u Zagrebu pa nisam mogla ništa pisati, a i Maja zaslužuje odmor...ona je bila malo na kupanju...znate- Korana, društvo...-pa nismo stigle ništa napisati...
Baš sam sinoć pričala s njom i malo nam ipak vrijeme briše detaljčiće s maturalca pa se moramo naći na kavi, prepričat sve da se prisjetimo svega... Jučer sam se vratila iz metropole i odmah na koranu...pa van u Slunj...Bilo je super!
Šaljem puuunnnoooo pozdrava ŠtefU! On nam je počeo raditi u 'Hotelu' i držimo mu fige!
Šaljem pusu Ivi na moru...Nini Špoljarić, Nini Filipčić(ne Nini 2!) :0)...Ana-Mariji, Zdravki, Taji, Sanji, Martini, Ivani, Josipu, Andrei, Maji c., Maji v., Majiću (našoj Jurčevićki!), Kikiju,...tj.cijelom razredu...hehe! Zabavljajte mi se...uskoro se javim, i ako imate kakve prijedloge, napišite ih u komentarima! pooozz od Mary!
Baš sam sinoć pričala s njom i malo nam ipak vrijeme briše detaljčiće s maturalca pa se moramo naći na kavi, prepričat sve da se prisjetimo svega... Jučer sam se vratila iz metropole i odmah na koranu...pa van u Slunj...Bilo je super!
Šaljem puuunnnoooo pozdrava ŠtefU! On nam je počeo raditi u 'Hotelu' i držimo mu fige!
Šaljem pusu Ivi na moru...Nini Špoljarić, Nini Filipčić(ne Nini 2!) :0)...Ana-Mariji, Zdravki, Taji, Sanji, Martini, Ivani, Josipu, Andrei, Maji c., Maji v., Majiću (našoj Jurčevićki!), Kikiju,...tj.cijelom razredu...hehe! Zabavljajte mi se...uskoro se javim, i ako imate kakve prijedloge, napišite ih u komentarima! pooozz od Mary!
13 srpnja 2007
Bojim se da mi sjećanja ne izbriše vrijeme...
... najprije pozdrav svima!!!
Ja ću se pokušati nadovezati na Mary... a slažem se da je riječima teško opisati tih lijepih 7 dana koje smo zajedno proživljavali! Kad god nas netko pita kako je bilo, ne može se u jednoj riječi odgovoriti... mi naravno kažemo super, odlično, fenomenalno, predobro... ali jednostavno se treba to proživjeti da bi se znalo o čemu govorimo! Svima je to vrijeme tako brzo proletjelo, i svima nam je bilo tako žao kada smo se morali spremati i krenuti natrag. No, krenimo od početka...
24.06.2007. nedjelja ujutro rano... u 03:30 skupili smo se na autobusnoj stanici u Slunju... Neki su doma spavali, a neki sudošli ravno iz diska... oni koji su doma spavali i u busu su bili pospani, a oni iz diska su bila najbolje raspoloženi... :) No ipak svi su bili jako uzbuđeni! Došle su i naše najbolje profesorice iz Karlovca koje su bile uzbuđene gotovo jedanako kao i mi... :) Malo ih je bilo strah kao će sve to ispasti, jer dosada ni jedna od njih nije vodila učenike na maturalno putovanje, ali su na kraju bile oduševljene našom disciplinom ... Strpali smo ogromne kofere, izljubili starce, (a neke su cure dečki ispratili, pa je tu prštalo od ljubavi), pozdravili se sa svima i krenuli prema Zagrebu. Zauzeli smo šaruge i zadnji dio busa, tako da smo zagrepčane stavili naprijed. Ja sam neprestano curama ponavljala da ne mogu vjerovati da je došao i taj dan kojem smo se jako radovali i s velikim nestrpljenjem iščekivali! U busu su neki odmah zaspali, neki su slušali mjuzu... a ostali su brbljali... glavne teme su bile tko je što ponio i kako je većina jedva zatvorila kofere i tako to, ha,ha... Vrijeme je brzo prošlo, ja sam uglavnom slušala Ninino jaukanje kako ju peku leđa (jer ju je na Korani sunce opalilo pa je izgledala ko paprika :)) a Mary i Iva su se iza stalno nešto smijuljile ... i stigli smo u Zagreb na autobusni kolodvor... nije bilo još nikoga... neko vrijeme smo čekali i uskoro su se i oni počeli sakupljati... Na početku... onako na prvi dojam nitko nas nije baš nešto dojmio, činili su se OK ... ali smo tijekom puta do Budimpešte držali distancu prema njima. Oni su bili odmah veseli (u drugom smislu)... lagano su se već zagrijavali :) ... a mi ko stare dobričine... smo samo spavali! U busu su cijelo vrijeme puštali cajke na mobitel i mene je to užasno živciralo... ne podnosim ih u tolikoj količini! Onda je Maja uzela svoju gitaru i akorde.. pa smo mi okrenuli na svoje! Na repertoaru su najviše bile Gibonnijeve Zlatne godine, zatim Marija od Divljih jagoda (posvećena našoj zaljubljenoj Mary), pa puno pjesama od Daleke obale, Prljavaca, Parnog valjka, Azre... a sada se naježim na stihove, npr. "Naoružan samo smješkom hodam ja kroz grad, zvona zvone nedjelja ja, gdje ja pripadam..." ..ta pjesma od Parnog valjka, meni osobno se nekako najviše urezala u sjećanje... i uvijek će me podsjećati na maturalac!
Došavši u Budimpeštu i provozavši se gradom... ostali smo PAF! Grad nam se jako svidio, sve one građevine... možda se nekome to čini glupo... ali kad to tu kod nas ne možeš vidjeti i onda kad dođeš u neki takav grad i vidiš svu silu starih, lijepo ukrašenih, ogromnih građevina, iz svih mogućih razdoblja... jednostavno moraš pasti na dupe i zapitati se: "Pa di ja živim?" Ni u kojem slučaju ne želim da ispadne da blatim naš kraj... imamo i mi svoje bisere i ljepotu kojom se možemo ponositi... i radi koje turisti hrle ovamo u velikom broju!... ali većina nije imala priliku nikada vidjeti i doživjeti ljepotu tako jednog velikog grada i sl. pa onako... ostaneš zapanjen!
No vratimo se mi nama.... Nakon kraćeg razgleda grada autobusom, odlučili smo malo prošetati... Vodič za kojeg mislim da se zove Petar (al nisam ziher sto posto), odveo nas je u najveću i najpoznatiju ulicu... za koju isto MISLIM da se zove Vaci ulica... tamo smo si promjenili euriće u mađarske forinte i krenuli u shoppingić... Meni i Nini dogodio se mali BLEF... ali neću bolje o tome... da mi ne bi prigovarala da ju javno blatim i sl. ... a i ja sam s njom bila u "igri"...hm, uglavnom....
Htjela si je kupiti majicu... ali od mnoštva trgovina i butika nije ništa našla... pa sam joj ja u jednoj fensi-šmensi trgovini predložila jednu lijepu crvenu... koja joj se najprije nije svidjela, al kad ju je probala odlučila ju je uzeti i sad joj se sviđa... (o moja Ninči :) .. a ja sam sebi našla cvike... iako mi mama kaže da su baš ružne, meni su predobre... pilotske, crne... prelude su mi! I tako... otišle u neki njihov DM, nije DM, ali u tom je stilu.. tamo si kupile nešto za prigristi i tako.... vrijeme projurilo! Moram se pohvaliti kako imam dobar senzor za orijentaciju, a kod moje Nine taj je senzor malo zakržljao, ona bi se izgubila bez mene... moramo se vratiti istim putem, i ja joj kažem idemo ovuda.. ali ne.. ona je sigurna da nismo tuda došli... i tako... uspijem ju ja navuć da mi vjeruje i poslije toga... išla je samo kud ja kažem.. ha,ha.. E da... skoro i zaboravih, u busu smo imali, kako mi to kažemo, vodičku koja nam je nešto govorila o gradu, pa nas je naučila reći neke riječi na mađarskom... pa npr. (ne znam kak se piše, ja sam napisala kako se čita) JU NA POT znači DOBAR DAN, SEJA je BOK, pa KESI - HVALA, zatim VISLAT-DOVIĐENJA I SE RE PLE je VOLIM TE (neki su to izvrnuli na se rem te :) .. Hotel u Budimpešti je bio dosta dobar... ali tu prvu noć smo bilo toliko umorni da nam se uopće nije dalo ništa... Navečer smo otišli do grada, odustali smo od diska... pa smo odlučili negdje sjesti i nešto popiti... Zagrepčani su feštali u hotelu, naša dva dečka su spavala... a nas 13, profe i vodič išli sami do grada... Sjeli smo u neki bar... neki su pili pivo, Mary, Nina Filipčić i ja... smo htjele probati nešto drugačije pa smo pile martini... onako nije baš nešto... ali dobro je.. onak gorko-slatkasto... meni se od toga užasno počelo smijati... i onda dovoljno je da jedna počne... ostale se smiju kak se ona smije.. i to je takva lančana reakcija da jedva stanemo! Kad smo se vratili u hotel.. otišli smo do neke obližnje benzinske (to je bila jedina trgovina u blizini) kupili nešto za piti... otišli malo od hotela da ne budemo glasni jer smo htjeli svojih 10 eura depozita nazad... Maja je uzela gitaru, došle se profe.. pa su bile s nama... i tak malo smo pjevali, malo se zafrkavali, nakon ponoći čestitali Maji 18. rođendan i ubzo otišli u krpe... ta prva noć u Budimpešti je bila najmirnija i tu sam se noć najviše naspavala, valjda zato jer smo bili umorni od puta pa nikome nije bilo do neke akcije... Zagrepčani su feštali tu noć... ... i tako ja odem u sobu, Mary je već legla, ubrzo dođe Iva... i taman se mi sredimo za krpe.. i da ćemo leći... i moja Iva ugleda ogromnog pauka na stropu... i ne može ona spavati ak je on gore.. ali problem je bio u tome što ona ne može do stropa, a ni nema ga s čime dohvatiti da ga skine... stala ona na krevet, uzela neku vješalicu iz ormara, na to omotala onaj omot od pegle i sa time gađala pauka... ja sam umrla od smijeha... pa je moj urnebesni smijeh probudio Mary.. i dok pauk nije bio dolje mi nismo mogle ići spavati... A razlog je bio sljedeći: (to nas je Iva naučila btw...) :" Pauk ti može ući u usta i onda ćeš ga pojesti dok spavaš..." :)) ok... to možda i je istina, čula sam za to... ali onako umornoj meni je bilo tak svejedno... ali ona nije odustala.. i tak.. uspjela ga je pogoditi, on je negdje pao.. tko zna gdje, tak da problem nije bio rješen... ali odustala je Iva... legla kraj Mary na bračnom iliti francuskom krevetu i utonula u dubok san...
Prošao je tek prvi dan... napisala sam skoro sve do detalja... ali razlog sam navela u naslovu... znam da će onima koji su bili tamo biti zanimljivo!
Ujutro smo se dosta rano morale probuditi da stignemo na doručak i da spremimo sve stvari jer se kreće dalje prema Pragu... nas tri (Mary, Iva i ja...zajedno smo bile u sobi) smo morale malko zakasniti... Unatoč kvrgavom krevetu, spavala sam dosta čvrsto tak da me glasna zvonjava moga moba nije uspjela probuditi, ali zato su tu curke... mi se ustale, onak još sve zblanjene, a na vrata kucaju Nina Š., Nina F. i Ana (one su bile zajedno u sobi)... gledaju di smo mi.. one se već obukle, sredile, doručkavale i složile stvari.... a mi ništa! Nabrzinu smo složile krevete, umile se.. sredile pospane face, nabacile make-up, strpale obleku u kofere... sišle dolje, na brzinu nešto pojele... i tak... onda smo skužile da se nismo trebale tak žuriti, jer još svi nisu bili spremni... Svi smo se skupili vani i čekali druge da krenemo... i tako, ne sjećam se koliko je bilo sati kada smo krenuli, ali znam da je bilo dosta vruće, a svi su imali slabe rezerve vode... uglavnom, na već spomenutoj benziskoj kupili smo vodu, kao običnu... ali to je bilo odvratno i nepitko... ali putem smo dosta stajali po raznim odmaralištima pa smo se opskrbljivali svime i svačim... Put je bio dosta naporan, iako nam je u busu radila klima, bili smo pomalo nervozni jer se teško namjestiti za spavanje na onom sjedalu... kako kod se okreneš, nešto žulja, neudobno je i sl. .. ali eto.. nakon otprilike 3 sata putovanja od Budimpešte stigli smo u Slovačku, točnije u glavni grad-Bratislavu. Tamo smo opet malo razgledavali kroz bus, pa smo stali... i razgledali šetajući gradom... Prvo nam je vodič pokazao hrpu crkvi, spomenika i ostalih znamenitosti, a onda smo bili slobodni.. kao grad Bratislava je isto zanimljiva... ulice su slične kao naše dalmatinske, onako popločane kamenom, i ono što zamjetih u Budimpešti i Bratislavi je da nigdje nema pekare... tamo ako si hungry imaš samo neke fine restorančiće i McDonalds... ali dobro.. snašli smo se! Opet smo morali u mijenjačnicu, sad smo morali plaćati u slovačkim krunama... i to je tako spetljano bilo... na cijelom maturalcu izmijenjali smo 4 valute... euri su najlakši, a ovo drugo... grozno, ne znaš usporediti cijenu! Cure i ja smo tamo jele u nekom... ne znam ni ja što je.. uglavnom naručile smo neki habbab menu.. dobiješ nekakvo meso, pomfri i nezačinjenu salatu... nije bilo nešto, ali nismo bile gladne.. i tako vrijeme projurilo... i mi krenuli dalje prema Pragu... i opet 3 sata vožnje!
Što je bilo dalje... reći ću vam čim stignem...
Hajde pussssek svima! Mwa..mwa!
Maja
Ja ću se pokušati nadovezati na Mary... a slažem se da je riječima teško opisati tih lijepih 7 dana koje smo zajedno proživljavali! Kad god nas netko pita kako je bilo, ne može se u jednoj riječi odgovoriti... mi naravno kažemo super, odlično, fenomenalno, predobro... ali jednostavno se treba to proživjeti da bi se znalo o čemu govorimo! Svima je to vrijeme tako brzo proletjelo, i svima nam je bilo tako žao kada smo se morali spremati i krenuti natrag. No, krenimo od početka...
24.06.2007. nedjelja ujutro rano... u 03:30 skupili smo se na autobusnoj stanici u Slunju... Neki su doma spavali, a neki sudošli ravno iz diska... oni koji su doma spavali i u busu su bili pospani, a oni iz diska su bila najbolje raspoloženi... :) No ipak svi su bili jako uzbuđeni! Došle su i naše najbolje profesorice iz Karlovca koje su bile uzbuđene gotovo jedanako kao i mi... :) Malo ih je bilo strah kao će sve to ispasti, jer dosada ni jedna od njih nije vodila učenike na maturalno putovanje, ali su na kraju bile oduševljene našom disciplinom ... Strpali smo ogromne kofere, izljubili starce, (a neke su cure dečki ispratili, pa je tu prštalo od ljubavi), pozdravili se sa svima i krenuli prema Zagrebu. Zauzeli smo šaruge i zadnji dio busa, tako da smo zagrepčane stavili naprijed. Ja sam neprestano curama ponavljala da ne mogu vjerovati da je došao i taj dan kojem smo se jako radovali i s velikim nestrpljenjem iščekivali! U busu su neki odmah zaspali, neki su slušali mjuzu... a ostali su brbljali... glavne teme su bile tko je što ponio i kako je većina jedva zatvorila kofere i tako to, ha,ha... Vrijeme je brzo prošlo, ja sam uglavnom slušala Ninino jaukanje kako ju peku leđa (jer ju je na Korani sunce opalilo pa je izgledala ko paprika :)) a Mary i Iva su se iza stalno nešto smijuljile ... i stigli smo u Zagreb na autobusni kolodvor... nije bilo još nikoga... neko vrijeme smo čekali i uskoro su se i oni počeli sakupljati... Na početku... onako na prvi dojam nitko nas nije baš nešto dojmio, činili su se OK ... ali smo tijekom puta do Budimpešte držali distancu prema njima. Oni su bili odmah veseli (u drugom smislu)... lagano su se već zagrijavali :) ... a mi ko stare dobričine... smo samo spavali! U busu su cijelo vrijeme puštali cajke na mobitel i mene je to užasno živciralo... ne podnosim ih u tolikoj količini! Onda je Maja uzela svoju gitaru i akorde.. pa smo mi okrenuli na svoje! Na repertoaru su najviše bile Gibonnijeve Zlatne godine, zatim Marija od Divljih jagoda (posvećena našoj zaljubljenoj Mary), pa puno pjesama od Daleke obale, Prljavaca, Parnog valjka, Azre... a sada se naježim na stihove, npr. "Naoružan samo smješkom hodam ja kroz grad, zvona zvone nedjelja ja, gdje ja pripadam..." ..ta pjesma od Parnog valjka, meni osobno se nekako najviše urezala u sjećanje... i uvijek će me podsjećati na maturalac!
Došavši u Budimpeštu i provozavši se gradom... ostali smo PAF! Grad nam se jako svidio, sve one građevine... možda se nekome to čini glupo... ali kad to tu kod nas ne možeš vidjeti i onda kad dođeš u neki takav grad i vidiš svu silu starih, lijepo ukrašenih, ogromnih građevina, iz svih mogućih razdoblja... jednostavno moraš pasti na dupe i zapitati se: "Pa di ja živim?" Ni u kojem slučaju ne želim da ispadne da blatim naš kraj... imamo i mi svoje bisere i ljepotu kojom se možemo ponositi... i radi koje turisti hrle ovamo u velikom broju!... ali većina nije imala priliku nikada vidjeti i doživjeti ljepotu tako jednog velikog grada i sl. pa onako... ostaneš zapanjen!
No vratimo se mi nama.... Nakon kraćeg razgleda grada autobusom, odlučili smo malo prošetati... Vodič za kojeg mislim da se zove Petar (al nisam ziher sto posto), odveo nas je u najveću i najpoznatiju ulicu... za koju isto MISLIM da se zove Vaci ulica... tamo smo si promjenili euriće u mađarske forinte i krenuli u shoppingić... Meni i Nini dogodio se mali BLEF... ali neću bolje o tome... da mi ne bi prigovarala da ju javno blatim i sl. ... a i ja sam s njom bila u "igri"...hm, uglavnom....
Htjela si je kupiti majicu... ali od mnoštva trgovina i butika nije ništa našla... pa sam joj ja u jednoj fensi-šmensi trgovini predložila jednu lijepu crvenu... koja joj se najprije nije svidjela, al kad ju je probala odlučila ju je uzeti i sad joj se sviđa... (o moja Ninči :) .. a ja sam sebi našla cvike... iako mi mama kaže da su baš ružne, meni su predobre... pilotske, crne... prelude su mi! I tako... otišle u neki njihov DM, nije DM, ali u tom je stilu.. tamo si kupile nešto za prigristi i tako.... vrijeme projurilo! Moram se pohvaliti kako imam dobar senzor za orijentaciju, a kod moje Nine taj je senzor malo zakržljao, ona bi se izgubila bez mene... moramo se vratiti istim putem, i ja joj kažem idemo ovuda.. ali ne.. ona je sigurna da nismo tuda došli... i tako... uspijem ju ja navuć da mi vjeruje i poslije toga... išla je samo kud ja kažem.. ha,ha.. E da... skoro i zaboravih, u busu smo imali, kako mi to kažemo, vodičku koja nam je nešto govorila o gradu, pa nas je naučila reći neke riječi na mađarskom... pa npr. (ne znam kak se piše, ja sam napisala kako se čita) JU NA POT znači DOBAR DAN, SEJA je BOK, pa KESI - HVALA, zatim VISLAT-DOVIĐENJA I SE RE PLE je VOLIM TE (neki su to izvrnuli na se rem te :) .. Hotel u Budimpešti je bio dosta dobar... ali tu prvu noć smo bilo toliko umorni da nam se uopće nije dalo ništa... Navečer smo otišli do grada, odustali smo od diska... pa smo odlučili negdje sjesti i nešto popiti... Zagrepčani su feštali u hotelu, naša dva dečka su spavala... a nas 13, profe i vodič išli sami do grada... Sjeli smo u neki bar... neki su pili pivo, Mary, Nina Filipčić i ja... smo htjele probati nešto drugačije pa smo pile martini... onako nije baš nešto... ali dobro je.. onak gorko-slatkasto... meni se od toga užasno počelo smijati... i onda dovoljno je da jedna počne... ostale se smiju kak se ona smije.. i to je takva lančana reakcija da jedva stanemo! Kad smo se vratili u hotel.. otišli smo do neke obližnje benzinske (to je bila jedina trgovina u blizini) kupili nešto za piti... otišli malo od hotela da ne budemo glasni jer smo htjeli svojih 10 eura depozita nazad... Maja je uzela gitaru, došle se profe.. pa su bile s nama... i tak malo smo pjevali, malo se zafrkavali, nakon ponoći čestitali Maji 18. rođendan i ubzo otišli u krpe... ta prva noć u Budimpešti je bila najmirnija i tu sam se noć najviše naspavala, valjda zato jer smo bili umorni od puta pa nikome nije bilo do neke akcije... Zagrepčani su feštali tu noć... ... i tako ja odem u sobu, Mary je već legla, ubrzo dođe Iva... i taman se mi sredimo za krpe.. i da ćemo leći... i moja Iva ugleda ogromnog pauka na stropu... i ne može ona spavati ak je on gore.. ali problem je bio u tome što ona ne može do stropa, a ni nema ga s čime dohvatiti da ga skine... stala ona na krevet, uzela neku vješalicu iz ormara, na to omotala onaj omot od pegle i sa time gađala pauka... ja sam umrla od smijeha... pa je moj urnebesni smijeh probudio Mary.. i dok pauk nije bio dolje mi nismo mogle ići spavati... A razlog je bio sljedeći: (to nas je Iva naučila btw...) :" Pauk ti može ući u usta i onda ćeš ga pojesti dok spavaš..." :)) ok... to možda i je istina, čula sam za to... ali onako umornoj meni je bilo tak svejedno... ali ona nije odustala.. i tak.. uspjela ga je pogoditi, on je negdje pao.. tko zna gdje, tak da problem nije bio rješen... ali odustala je Iva... legla kraj Mary na bračnom iliti francuskom krevetu i utonula u dubok san...
Prošao je tek prvi dan... napisala sam skoro sve do detalja... ali razlog sam navela u naslovu... znam da će onima koji su bili tamo biti zanimljivo!
Ujutro smo se dosta rano morale probuditi da stignemo na doručak i da spremimo sve stvari jer se kreće dalje prema Pragu... nas tri (Mary, Iva i ja...zajedno smo bile u sobi) smo morale malko zakasniti... Unatoč kvrgavom krevetu, spavala sam dosta čvrsto tak da me glasna zvonjava moga moba nije uspjela probuditi, ali zato su tu curke... mi se ustale, onak još sve zblanjene, a na vrata kucaju Nina Š., Nina F. i Ana (one su bile zajedno u sobi)... gledaju di smo mi.. one se već obukle, sredile, doručkavale i složile stvari.... a mi ništa! Nabrzinu smo složile krevete, umile se.. sredile pospane face, nabacile make-up, strpale obleku u kofere... sišle dolje, na brzinu nešto pojele... i tak... onda smo skužile da se nismo trebale tak žuriti, jer još svi nisu bili spremni... Svi smo se skupili vani i čekali druge da krenemo... i tako, ne sjećam se koliko je bilo sati kada smo krenuli, ali znam da je bilo dosta vruće, a svi su imali slabe rezerve vode... uglavnom, na već spomenutoj benziskoj kupili smo vodu, kao običnu... ali to je bilo odvratno i nepitko... ali putem smo dosta stajali po raznim odmaralištima pa smo se opskrbljivali svime i svačim... Put je bio dosta naporan, iako nam je u busu radila klima, bili smo pomalo nervozni jer se teško namjestiti za spavanje na onom sjedalu... kako kod se okreneš, nešto žulja, neudobno je i sl. .. ali eto.. nakon otprilike 3 sata putovanja od Budimpešte stigli smo u Slovačku, točnije u glavni grad-Bratislavu. Tamo smo opet malo razgledavali kroz bus, pa smo stali... i razgledali šetajući gradom... Prvo nam je vodič pokazao hrpu crkvi, spomenika i ostalih znamenitosti, a onda smo bili slobodni.. kao grad Bratislava je isto zanimljiva... ulice su slične kao naše dalmatinske, onako popločane kamenom, i ono što zamjetih u Budimpešti i Bratislavi je da nigdje nema pekare... tamo ako si hungry imaš samo neke fine restorančiće i McDonalds... ali dobro.. snašli smo se! Opet smo morali u mijenjačnicu, sad smo morali plaćati u slovačkim krunama... i to je tako spetljano bilo... na cijelom maturalcu izmijenjali smo 4 valute... euri su najlakši, a ovo drugo... grozno, ne znaš usporediti cijenu! Cure i ja smo tamo jele u nekom... ne znam ni ja što je.. uglavnom naručile smo neki habbab menu.. dobiješ nekakvo meso, pomfri i nezačinjenu salatu... nije bilo nešto, ali nismo bile gladne.. i tako vrijeme projurilo... i mi krenuli dalje prema Pragu... i opet 3 sata vožnje!
Što je bilo dalje... reći ću vam čim stignem...
Hajde pussssek svima! Mwa..mwa!
Maja
...maturalac...
Hm_maturalac_!
Predivno iskustvo s društvom iz Slunja i ekipom iz Zagreba s kojima smo išli... Stvarno smo se zabavili, vidjeli svašta,... ma jednostavno uživali! Zadnji tjedan škole smo se toliko svađali i nikomu se ni nije dalo ići na maturalac, svima je dosadilo slušanje profesora, roditelja...K tomu stresan kraj školske godine, svi su bili užasno živčani...Baš se i ne može opisati riječima to naše stanje, ali onda...24.6. kad smo se svi skupili kod busa u 4:00!- to je bio osjećaj! Prva postaja: Zagreb... Ne znam što smo točno očekivali od zagrepčana, upoznali smo se s njima tek u Pragu, a prije tog smo prošli Budimpeštu i Bratislavu... Mislila sam da se nećemo ni upoznati s njima kak smo počeli, ali.... jesmo! Išli smo zajedno van, zabavljali se... posebice zadnju noć...svi su uživali...Neke je uhvatila groznica crtanja(pusa IVI!) pa nitko nije smio zaspati...Neki su svirali, neki pjevali, neki se zaljubili, stvorila su se prijateljstva... Neću zanemariti ni varaždince(ja ih osobno nisam upoznala, ali dosta ljudi iz razreda se sprijateljilo s njima pa da nikog ne zakinem...)_(ovo namjenjujem Nikoli...Štef! jel dolaze varaždinci?!)
Kako smo se(trenutno Maja i ja) dogovorile da ćemo nas četiri(nas dvije, Iva i Nina(Ivu još nisam ni pitala :o)) uređivat ovaj blog....ostavit ću Maji da napiše koju riječ...a ja ću stavit koju slikicu jer SLIKA GOVORI 1000 RIJEČI! pusa svima, posebice IVI koja sutra ide na more i NINI koja se vraća iz Zadra!...e i samo za kraj...nitko nije požalio što je išao! svi su i zaboravili onaj zadnji tjedan škole...
Predivno iskustvo s društvom iz Slunja i ekipom iz Zagreba s kojima smo išli... Stvarno smo se zabavili, vidjeli svašta,... ma jednostavno uživali! Zadnji tjedan škole smo se toliko svađali i nikomu se ni nije dalo ići na maturalac, svima je dosadilo slušanje profesora, roditelja...K tomu stresan kraj školske godine, svi su bili užasno živčani...Baš se i ne može opisati riječima to naše stanje, ali onda...24.6. kad smo se svi skupili kod busa u 4:00!- to je bio osjećaj! Prva postaja: Zagreb... Ne znam što smo točno očekivali od zagrepčana, upoznali smo se s njima tek u Pragu, a prije tog smo prošli Budimpeštu i Bratislavu... Mislila sam da se nećemo ni upoznati s njima kak smo počeli, ali.... jesmo! Išli smo zajedno van, zabavljali se... posebice zadnju noć...svi su uživali...Neke je uhvatila groznica crtanja(pusa IVI!) pa nitko nije smio zaspati...Neki su svirali, neki pjevali, neki se zaljubili, stvorila su se prijateljstva... Neću zanemariti ni varaždince(ja ih osobno nisam upoznala, ali dosta ljudi iz razreda se sprijateljilo s njima pa da nikog ne zakinem...)_(ovo namjenjujem Nikoli...Štef! jel dolaze varaždinci?!)
Kako smo se(trenutno Maja i ja) dogovorile da ćemo nas četiri(nas dvije, Iva i Nina(Ivu još nisam ni pitala :o)) uređivat ovaj blog....ostavit ću Maji da napiše koju riječ...a ja ću stavit koju slikicu jer SLIKA GOVORI 1000 RIJEČI! pusa svima, posebice IVI koja sutra ide na more i NINI koja se vraća iz Zadra!...e i samo za kraj...nitko nije požalio što je išao! svi su i zaboravili onaj zadnji tjedan škole...
12 srpnja 2007
11 srpnja 2007
Smiješi se i neka ti osmjeh stalno obasjava lice, a sve oko tebe tjera da se zapitaju o čemu razmišljaš
Evo, svi oko mene imaju blogove pa rekoh da i ja probam, pa ćemo vidjeti...
Cijeli ovaj bog posvećujem svojim curama- Milani, Danieli, Ivi, Nini i Maji...sve ih obožavam i uvijek su uz mene... Ovako im želim zahvaliti za sve što su učinile za mene i pokazati im koliko ih volim! Naslov bloga sam uzela s Majine čestitke za moj 17.rođendan koja me tako razveselila! Predivna misao koje se pokušavam držati jer stvarno ima smisla, a i takva je moja MAJA! Kod nje sve ima smisla i sve što radi-napravi savršeno! Neću previše dužiti za prvi put...Evo stavila sam slikicu nas četiri- Nina, Maja, Iva i ja na maturalcu u Pragu gdje je bilo više nego savršeno, ali o tomu drugom prilikom...
Cijeli ovaj bog posvećujem svojim curama- Milani, Danieli, Ivi, Nini i Maji...sve ih obožavam i uvijek su uz mene... Ovako im želim zahvaliti za sve što su učinile za mene i pokazati im koliko ih volim! Naslov bloga sam uzela s Majine čestitke za moj 17.rođendan koja me tako razveselila! Predivna misao koje se pokušavam držati jer stvarno ima smisla, a i takva je moja MAJA! Kod nje sve ima smisla i sve što radi-napravi savršeno! Neću previše dužiti za prvi put...Evo stavila sam slikicu nas četiri- Nina, Maja, Iva i ja na maturalcu u Pragu gdje je bilo više nego savršeno, ali o tomu drugom prilikom...
Pretplati se na:
Postovi (Atom)
Blog pišu...
