evo dobile smo komentar od anonimca da napišemo novi post...
nemam nekakvu ideju...
vidjela sam da ste u komentarima pričali o tišini, tj. da je šutnja ponekad bolja...
ali... (uvijek ima ali!)
...što ako zbog šutnje poslije požalimo?
što ako trenutak prođe, sudbina nam da na biranje,
a mi...
šutimo...
...što kada shvatimo da je moglo biti drugčije, možda bolje
da smo nešto rekli?
...a možda je opet sudbina, bez obzira što smo imali izbor,
željela da šutimo...
možda je suđeno da otvorimo srce neki drugi put,
nekom drugom prilikom...
Da se samo prepustimo ili da se borimo?
Gdje ćemo završiti ako se samo prepustimo?
A opet, kako je jedan filozof rekao 'subina vodi one koji to hoće,a
vuče one koji to neće'
pssst...
čujete??
tišina...ali srce, srce sigurno nešto viče!
igra onaj šah s razumom! (kao i život sa sudbinom...)
tko će pobijediti?!
zažmirite i jakooo zaželite želju...
iiiiiii....? .... tko je pobijedio?!
Broj komentara: 9:
nekako sudbina uvijek ima razloge koji nisu previse poznati nam laicima..
nekad zna nas preduhitriti i napravit nesto cemu se nismo nadali..
nekad je potrebno se snazno borit a nekad je dovoljno se prepustiti..
treba znati raspoznati ta dva trenutka i mozda cemo tad znati..
samo znam da je ponekad sudbina nepravedna..
nekad ucini ono sto ne zelimo i ostavi nam bol..
ali takav je zivot..
treba znati sutjeti i slusati a tek onda govoriti..
tišina je samo mali način kako naći samog sebe, nekad se treba i derati.....
Da li ste ikada htjeli nešto reći. Samo a , a grlo se suši, srce lupa , želi izaći, a vaše usne samo šute. I što se dogodi, on ode, a vi i dalje šutite. Ne vjerujem u sudbinu.
Mislim da je jedna od najtežih stvari kada se mora šutjeti da nekom bude lakše, da se netko ne bi osjećao loše, da bi nekom sve bilo sjajno.... a tebe izjeda iznutra... imaš osjećaj da goriš, da ćeš puknuti... a mrzim taj osjećaj, zato je najbolje reći sve kak je... preteško je šutjeti, bar meni!
Pozdrav! Mwa!
uvijek reci ono što misliš, jer ako te ta osoba neće zbog toga cijeniti onda te ni ne treba zanimati mišljenje te osobe...to je moja filozofije.. nina f.
htjela sam reći da je to moja filozofija
htjela sam reći da je to moja filozofija
Istina da je ponekada teško šutjeti, bilo da znaš da ćeš ti patiti poslije, bilo da šutiš misleći da ćeš tako zaštititi neke osobe ili jednostavno zbog straha...
...ali na kraju te riječi nađu put do svijeta, i opet...sudbina...
Mislite da ne postoji?
____možemo nagađati, ali sitni detaljčići naših života pokazuju na nešto___
Možda subinu?
(:
Cure,dobar post! Slažem se s tim da je šutnja ponekad i bolja,ali...šutjeti i nešto držati u sebi,nešto što te jako smeta,hm..hm...Ne znam,možda se malo varam,ali...kad meni nešto smeta,to kažem i odmah se osjećam bolje...(:
POZzzzz od Mateje(;
Objavi komentar